Objavljen je broj 6 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za lipanj 2019.
Proljeće u raju!
Proljeće je, ali kao da nije. Ili je to samo osjećaj prolaza vremena koje odlazi u nepovrat. Ovo proljeće kao da je nekako opterećeno još nečim novim. A da, to su upravo protekli izbori za Europski parlament. A zapravo su to izbori za briselsku plaću, izbori za bijeg od hrvatske svakodnevnice. Nije ni čudo da je toliko kandidata. Nije mala stvar imati ured u Bruxellesu pa lijepo polako gledati odozgo na svijet iz kojeg si netom otišao. Udobno se smjestiš, nitko ne pita koliko radiš, a tamo se ionako ni o čemu ne odlučuje. Tko to ne bi htio!
Kad se vratiš, čeka te posao u Ministarstvu vanjskih poslova. Tad si već iskusni diplomat pa je red da dobiješ unosan posao veleposlanika ili neki drugi ugledni posao. Kako radio, nikoga ionako nije briga.
Naša EU-misija toliko je uspješna da ipak čekamo Kineze k’o ozebli sunce da nam riješe problem. Mi se već veselimo, netko drugi će nam riješiti pitanje brodogradnje kao da smo već zaboravili željezare i sl. Svi koji vjeruju da je pronađen izlaz u lakoj operaciji koja čak i ne boli, zaboravili su iskustvo iz proteklih privatizacija i prodaja.
Ponovno se pojavljuje sumnja za kaznena djela u gospodarstvu s namjerom izvlačenja privatnih koristi od društvene imovine. Čim je državno, to je privlačno. Steći bogatstvo preko noći uz malo truda i nimalo rizika već je neko vrijeme vizija mnogih. Neki uspiju, a neki se razočaraju komforom u Remetincu.
Jedan moj prijatelj nedavno reče kako je svijet postao binaran. Ili je nula ili jedan, crno i bijelo, jest ili nije. Nitko više ne gleda u nijansama, a meni se čini da ima mnogo više sive nego što mislimo.
Kranjčević pjeva o raju, Matoš o judima, Tuđman govori o škudima, a sve mi se čini jednaka ideja za rješenje iste stvari u različito vrijeme. No kao da ih nismo čuli, isti modeli ponašanja ostaje i dalje.
Svakodnevni problemi malo su prizemljeniji. Pada mi na pamet jedna dosjetka: Nije pravna osoba, nije fizička osoba, a ima OIB. Pogodite što je to! Naravno da nije teško, to je hrvatska stvarnost: briše se trgovačko društvo nakon stečaja, ostaje imovina koja dobiva novi broj, nit’ je porezni obveznik, nit’ nije, ali je bogomdano za sve moguće kombinacije. Zašto mislite da bi sve moralo biti jasno? Kad je sve čisto, kad se znaju pravila, tada je teže za prave velike igrače kojima je samo nebo granica.
Pripremite pričuvna računala na kojima se vode poslovne knjige. Naime, na snazi su nova pravila prema kojima se ta računala mogu izuzeti i zaplijeniti bez nekoga posebnog obrazloženja uzroka i povoda, bez nekoga vidljivog razloga, ali zato za vrlo snažno izraženu i argumentiranu svrhu prikupljanja podataka s računala i druge opreme te podataka na internetu i mrežnih podataka koji izravno ili neizravno utječu na utvrđivanje porezne osnovice, iako u našem računovodstvenom zakonu piše da se vodi „dvojno“, a ne dvostavno knjigovodstvo.
Ove godine nam i klima utječe na poreznu osnovicu. Kao da je ponestalo ideja kako to prevaliti na gospodarstvo, ako je još nešto od njega ostalo. Hrvatsko gospodarstvo u vlasništvu je stranaca s inozemnim radnicima!
Naša generacija preuzela je od prethodnih raj na zemlji, a nisam siguran što prenosimo nasljednicima.
Dr. sc. Šime GUZIĆ, zamjenik glavne urednice
