Objavljen je broj 5 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za svibanj 2019.
Gotovo je!
Kada budete čitali ovaj tekst, vaši će se uradci nalaziti u Poreznoj upravi i u FINA-i. Što ste „isporučili“ i koje tajne sadržavaju porezna i financijska izvješća, to znate samo Vi i vjerojatno neki od članova uprave. Neke pak članove uprave i tzv. vlasnike to i ne zanima, a neki i ne razumiju što znače te silne brojke i odnosi između aktive i pasive.
Dvije su krajnosti koje najčešće obilježavaju financijske i porezne izvještaje: dok jedni „navlače“ na bilo kakav rezultat koji ne smije biti gubitak, drugi pak imaju minimalni rezultat, ali zbog sasvim razboritih razloga. Prvi žele stvoriti bolju sliku nego što ona jest, drugi se vode načelom što manjeg poreza. Ti potonji nisu a priori u namjeri porezne utaje, nego postupaju prema načelu opreznosti kako bi zaštitili vjerovnike, zaposlenike, pa na kraju i Poreznu upravu koja će kao stalni tražitelj novca dugoročno dobivati i više nego kada pohlepni „vlasnici“ raspodijele danas sve (uz plaćeni porez na dobitak), a sutra su u problemu sa solventnošću. Oni potonji kroz računovodstvene procjene i rezerviranja nastoje u što kraćem vremenu amortizirati dugotrajnu (n/m) imovinu, odnosno nadoknaditi investirano, te rezervirati za rizike mogućih troškova ako se kao takvi mogu i porezno priznati. Porezni nadzor „uhvati“ se za troškove rezerviranja, a oni već sljedeće godine budu ukinuti (oprihodovani). Mislim da se tu stvaraju nepotrebne napetosti s obzirom na činjenicu da ako troškovi budu manji od očekivanoga, radost je za sve jer će sljedeće godine razlika povećati prihode i dobitak.
Treća skupina mogla bi obuhvatiti one koji lažiraju financijske izvještaje. Bilančne prijevare kao da postaju sve učestalijima, pouzdanost u njih je sve manja, pa i onda kada su revidirani. Nedavno su u Sloveniji Kinezi kupili njihov veliki ponos – Gorenje. U bilanci su pronašli nematerijalnu imovinsku stavku koja sadržava golemu svotu troškova (odgođenih) za razvoj proizvoda. Poznavatelji prilika kažu da tamo razvoja gotovo i nema jer se kopira ono što rade AEG i Bosch. Istovjetno kao i kod američkoga energetskog diva Enron, koji je revidirao nekadašnji najveći svjetski revizor Arthur Andersen, troškove razdoblja radi što ljepšeg rezultata i podjele dividenda knjižili su na dugotrajnu imovinu. Osim toga, u Gorenju su i zalihe gotovih proizvoda sadržavale puno oštećenih i nekurentnih proizvoda, skrivenih gubitaka. Sve u svemu, čini se da su Kinezi „skužili“ što ih čeka, no cilj je opravdao preuzimanje i skrivenih gubitaka. Možda tamo strukovni kolege nisu stigli analizirati što u financijskim izvještajima odstupa od načela poštenog i istinitog, jer ih moraju dovršiti do kraja veljače, u roku kako je to bilo i u bivšoj državi.
Sada smo opet na početku kada treba s upravom na temelju prošlogodišnjih financijskih izvještaja odrediti bilančne i poslovne politike poduzetnika. S onima pak koji ne razlikuju prihod od čistog dobitka bolje je da što prije „popijete zadnju kavu“. U svakom slučaju, pogledajte oko sebe i uživajte u lijepim danima, pa makar i pogledom iz ureda.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
