Objavljen je broj 4 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za travanj 2019.
Sve dolazi na svoje
Kažu da nada umire zadnja. U mojem slučaju sve sam dalje od tog uvjerenja kad su u pitanju porezi. Konkretno je riječ o ocjeni sukladnosti Pravilnika o porezu na dobit sa Zakonom o porezu na dobit koju sam podnio Ustavnom sudu 2017. godine. Uvidom u Zakon utvrdio sam da ministar financija nije imao zakonsku osnovu za propisivanje izvješćivanja o povezanim osobama na Obrascu PD-IPO. Vrlo iritantne i nelogične odredbe koje su osmislili u Poreznoj upravi i koje su „ugrađene“ u spomenuti Pravilnik, prelile su čašu mog strpljenja. To je bio zajednički revolt računovođa i nas na razumski loše prenošenje zahtjeva iz europske smjernice (Direktive Vijeća EU 2016/1164) u naš porezni sustav. Razumljivo da sam svjestan da se sve može propisati kad je u pitanju implementacija europskih smjernica (direktiva), ali za to se prvo mora uskladiti Zakon o porezu na dobit. U tom Zakonu ne postoje odredbe koje dopuštaju ministru da propiše navedeno izvješćivanje. Zbog toga sam uputio zahtjev na Ustavni sud za ocjenom sukladnosti Zakona s Pravilnikom.
Ustavni sud prosljeđuje moj zahtjev na očitovanje Ministarstvu financija. Njihov je odgovor da je sve u skladu sa zakonom. Moj se prijedlog odbacuje. Ipak, nije sve uzaludno. Jedna sutkinja Ustavnog suda misli drukčije i daje izdvojeno mišljenje u kojem se priklanja mojim ocjenama i potvrđuje da u Zakonu o porezu na dobit nije dana ovlast ministru financija da propisuje dodatne izvještaje kao što je PD-IPO. No, to ne mijenja rješenje Ustavnog suda.
Ovime ne krivim ministra, ali ovlasti koje proizlaze iz zakona morale bi biti jasne onima koji rade na podzakonskim aktima. Često se kod nas ekstenzivnim propisivanjem prekoračuju zakonske ovlasti, nameću se rješenja koja sam zakon ne nalaže. Podsjetit ću ovom prilikom na još jedan moj pokušaj ukidanja jedne odredbe u Pravilniku o PDV-u.
Bilo je to 1999. godine kada je u Pravilniku o PDV-u bila odredba o nemogućnosti priznavanja pretporeza ako je račun plaćen gotovinom. U Zakonu o PDV-u takve odredbe o ograničenju priznavanja pretporeza nije bilo. Postupak je bio identičan ovome, očitovanje ministarstva je bilo takvo da je Ustavni sud odbacio moj prijedlog ocjene sukladnosti. Nakon dvije godine, gle čuda, mijenja se Pravilnik o PDV-u i ukida se sporno ograničenje. Ubrzo nakon toga stvari su postale jasne. Njemačko veleposlanstvo je uvjetovalo promjenu Pravilnika kako bi veliki trgovački lanac mogao realizirati svoj način prodaje prema sustavu Cash & Carry.
Hoću reći kako nije problem što takve stvari ne razumiju pravnici Ustavnog suda. Problem je mnogo veći kad žalbe, prigovori i tužbe u poreznim sporovima koje imaju poduzetnici gotovo sve završavaju u korist fiskusa.
Na kraju stječem dojam kako nitko ne sluša kad dolaze opravdane primjedbe iz prakse. Ako netko i sluša, taj odgovara da ništa ne može učiniti, a kad im se kaže da nešto učine, nema rezultata. Ostaje još jedino nada da će sve doći na svoje mjesto.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
