Objavljen je broj 3 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za ožujak 2019.
Korak naprijed!
Od početka ove godine tržište rada postalo je bogatije za novu radnu snagu – umirovljenike u prijevremenim mirovinama. Navedenim umirovljenicima dopušten je rad na pola radnog vremena, kao i umirovljenicima u starosnim mirovinama, i to bez ikakva ograničenja u visini ostvarenog dohotka. Navedeno je zakonsko rješenje idealno ako se njime želi ugasiti vatra nastala zbog nedostatka radne snage u svim sektorima hrvatskoga gospodarstva. Stvarno to izgleda prekrasno, kako za umirovljenike tako i za poslodavce. Umirovljenicima najmanje pola minimalne plaće, a poslodavcima iskusna radna snaga. No, što je s drugom stranom medalje? Teško je ne zamijetiti njezin tamni sjaj. Tko će biti ti umirovljenici koji će se zaposliti?
Nekako se čini izgledno da će prva skupina mahom biti oni umirovljenici koji su nakon 35 i više godina radnog staža „zaradili“ pravo na mirovine s kojima ne mogu preživjeti, pa će im i svaka kuna koju poslodavci nude dobro doći. Druga skupina, kako je to već potvrđeno kod starosnih mirovina, su umirovljenici koji trenutačno rade na izvršnim i stručnim funkcijama, a koji su već trebali prenijeti svoja znanja i iskustva mlađim kolegama koji bi trebali povući naprijed. Tu je i treća skupina koju je nezahvalno spominjati – skupina onih umirovljenika koji su zbog raznih okolnosti rano umirovljeni, a za koje nas Europska unija stalno proziva i traži produljenje radnog vijeka sadašnjih zaposlenika.
Takvo naizgled idealno rješenje skriva činjenicu da unatoč ovim mjerama ne ostvarujemo gospodarski rast koji bi doveo do toga da umirovljenici mogu imati veće mirovine i time uživati u zasluženoj mirovini, činjenicu da sustav stvara majstore, inženjere, programere, znanstvenike i sl. za strance, a ne za naše gospodarstvo te činjenicu da se odljev radne snage kompenzira iz zadnjega preostalog poola radne snage. Teži, ali ispravniji način na koji bi se došlo do istog cilja, koji je u konačnici povećanje fiskalnih prihoda i povećanje broja zaposlenih, bio bi ostvariv da tržište bez državne intervencije, odradi posao svojim mehanizmima. Očito je i da treba olakšati administrativni pristup novcu koji nudi EU s ciljem uravnoteženog razvoja.
Jedino razumno rješenje je povećanje proizvodnje, a samim time i povećanje konkurentnosti na tržištu, zapošljavanje mlade radne snage koja je spremna raditi, graditi i povući naprijed uz povećanje plaće. To bi bio korak naprijed!
