Objavljen je broj 2 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za veljaču 2019.
Osim časopisa objavljen je i prilog Stručne informacije za 2019. godinu.
Prilog se može pogledati ovdje.
Poslovna jedinica
Kolega ima korporaciju s temeljnim kapitalom od 10,00 kn i njegov prijatelj ima korporaciju visokog rejtinga s kapitalom od 10,00 kn. Kolega i njegov prijatelj traže strateškog partnera s gomilom dolara za ostvarenje sjajne zamisli koja bi im mogla donijeti strašnu zaradu. Imali su cilj spojiti te dvije korporacije pod jedno vodstvo kako bi lakše upravljali i zajednički donosili bitne odluke i bili zajedno protuteža strateškom partneru. Ali u Hrvatskoj nije dovoljno imati zamisli. Za ostvarenje hrvatskog sna treba nešto drugo.
Statusno pravo smatra da revizija takvih poslovnih kombinacija nije obvezna, ali što je statusno pravo prema jednom Zakonu o računovodstvu koji baš tu poslovnu kombinaciju obvezuje na reviziju. Kreatori takvih normi zaključili su da je društvena korist od takve revizije mnogo veća od društvene štete. Logično je, naime, da se zakonom štite vlasnici od njihovih odluka. Čime? Mišljenjem revizora, naravno!
Kad su kolega i njegov prijatelj zajedno sa strateškim partnerom dobili ponudu revizije i dodali troškove bilježnika, sudskog registra i sl., ispalo je da bi morali objaviti stečaj jer su im obveze veće od imovine. Naravno da su odustali, imaju i drugu kombinaciju gdje postižu isti cilj s manje ulaganja. No što je s onima koji nemaju ni volje ni želje za drugim poslovnim i životnim kombinacijama i žele baš ovdje ostvariti hrvatski san?
Struka je predlagala da se pri zadnjim izmjenama Zakona o računovodstvu izmijene takve štetne i pogrešne odredbe, ali opravdanje za odbijanje drukčijih prijedloga bilo je da nisu dovoljno jasno obrazložene.
Cijela me ta priča s revizijom podsjeća na jedan moj osobni doživljaj. Kada sam jednoj banci dao nalog za plaćanje na odgođeni datum, ona mi je novac skinula odmah, uz obrazloženje da oni mene štite od mojih loših odluka – kao ja bih svoj novac mogao ponovo potrošiti.
Zadnjih dana na saborskim sjednicama gledamo tragikomične događaje koji kao da su posloženi pod redateljskom palicom posebnog izaslanika samoga Hada. Ali nije tako loše vidjeti tu predstavu u kojoj se pokazuje kako su zaradili još jednu isplatu od 50-ak milijuna kuna državnog novca koji im pripada samo zato što su organizirani kao političke stranke, a koji je rezultat njihova rada, nitko ne pita. Njima je zakon omogućio da dobivanjem izbora odigraju kartu života i ostvare sve svoje hrvatske snove. I ne trebaju drugih kombinacija osim tih.
Bilo je mnogo promjena poreznih propisa, ali navike se nisu promijenile, po onoj – zašto bi bilo jednostavno! Sada zaposlenika možete poslati na službeni (poslovni) put čiji cilj može biti i poslovna jedinica, uz isplatu neoporezive dnevnice. Konačno je tamo nekome svanulo. Ali kao za rubriku vjerovali ili ne, taj isti zaposlenik ne može imati neoporezivu dnevnicu za terenski rad, ako rad na terenu nije udaljen više od 30 km od poslovne jedinice. Mrak!
Zvuči kao groteska, ali hrvatska je stvarnost zanimljivija od bilo kakve predstave. Za izvedbu koja nam predugo traje – čista poslovna jedinica, a politička – vidjet ćemo na izborima. Kakav predivan kutak ovoga Božjeg svijeta! Ko to more platit?!
Dr. sc. Šime GUZIĆ, zamjenik glavne urednice
