Objavljen je broj 6 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za lipanj 2018.
Zagrebačke štrukle
Dva prijatelja Ivo i Ante rade u malom mistu na lipom plavom Jadranu, a što drugo nego u turizmu, u obiteljskom hotelu, obojica na opskrbi gostiju hranom i drugim potrepštinama. I zamislite, žive u istom mjestu 35 kilometara od hotela, dapače susjedi su. Ivo je stariji pa se zaposlio već prije i ima posao na neodređeno vrijeme, a Ante je mlađi i tzv. sezonac. Svakog jutra idu na posao zajedno istim autom (Ivinim). Ivi dobro dođe da nije sam, trošak je i tako jednak, a usput mogu komentirati jučerašnje događaje, a ponedjeljkom još i nogomet.
Sve je bilo lijepo, skoro idilično, dok nisu saznali novosti na poslu. Naime, kaj! Ivo je stalni zaposlenik, njemu je poslodavac jedva mogao isplatiti nešto za putne troškove, a Ante je sezonac kojemu, Ivi to nikako ne sjeda, poslodavac nudi čak besplatni smještaj i prehranu za vrijeme rada. Međutim, s obzirom na to da smještaj i nije bogzna što, Ante je naumio putovati s Ivom jer mu je bolje spavati doma kad je put i tako besplatan, nego ostati u hotelu koji se još uvijek nekako priprema za sezonu.
Kad je sve to izišlo na vidjelo – bez obzira na objašnjenja poslodavca kako je on samo poštovao propise koji mu ne omogućuju da daje smještaj i prehranu bez poreza svom dugogodišnjem zaposleniku, ali zato omogućuju da se novom zaposleniku koji je tzv. sezonac daju i stan i hrana bez plaćanja poreza – Ivo to nije mogao razumjeti. Posvadio se s poslodavcem kojemu nije preostalo drugo nego povećanje plaće. A što se tiče Ante, on će ipak morati naći drugi prijevoz, Ivo se nije dao uvjeriti kako Ante tu ništa nije kriv jer takvi su propisi.
Za nagradu i utjehu Ivo po nalogu poslodavca odlazi na poslovni put u Zagreb službenim automobilom obaviti razgovore s turističkim agencijama o nekim problemima koji su se javili u bookingu. Poslodavac misli, to Ivo može riješiti, a malo će se i smiriti od nedavnog nesporazuma. Ivi će, naravno, i dnevnica dobro doći, 170 kuna nije za baciti, a možda ako se to pokaže dobro pa kapne i još koji put od 170 kuna i ubuduće. Ivo je htio ispasti galantan prema kolegi iz turističke agencije pa je platio štrukle u obližnjem restoranu i uzeo račun. Štrukle su plaćene ukupno 50 kuna.
Kad je došao dan obračuna dnevnice od 119 kn, Ivo se smrznuo i zamolio računovotkinju da provjeri svoje obračune, a kad mu je ona objasnila da je smanjena dnevnica za 30 %, jer je imao plaćen ručak (jedan obrok), Ivo je doslovno pukao. Ivo, naime, pamti kako je ono lani direktor u hotelu častio ljude iz neke turističke agencije, sve u svemu račun 2.000 kuna. Pita se Ivo kako tada nije nikome smanjena dnevnica, a sve je bilo u skladu s propisima. Možda je to Direktiva EU-a, misli Ivo, ako častite ljude iz EU-a to je jedna stvar, jer su to ljudi koji su bliski vlasti i njih treba gledat malko drukčije.
Vjerujte mi, nisam toliko naivan da mislim kako je mala porezna reforma koja je pogodila junaka naše priče, simbolizirana potpuno nesuvislim poreznim tretmanom reprezentacije i troškova smještaja samo nekih zaposlenika, uzrokom Ivina odlaska na Zapad, ali vjerujte mi na riječ, nisu pomogle da Ivo i mnogi drugi ostanu sa svojim obiteljima. Egzodus ljudi ogorčenih na cjelokupnu situaciju se nastavlja. Što se čini? Da se u projekt ostanka uložilo barem toliko truda i novca kao u neke druge, sigurno bi bilo i rezultata.
Dr. sc. Šime GUZIĆ, zamjenik glavne urednice
