Objavljen je broj 4 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za travanj 2018.
Promjene
Naše je gospodarsko stanje pri dnu EU-a. Upozoreni smo na potrebu reformiranja sustava i institucija. To je poziv na suočavanje s istinom. Svako je reformiranje odnosno restrukturiranje utoliko uspješnije ukoliko se ono provede „oštro“ i brzo. Ljudska je mašta u stanju ponuditi bezbroj teorija i priča, objašnjenja i prava – sve kako se ništa ne bi promijenilo. Svi znamo za potrebu promjena u mirovinskom i zdravstvenom sustavu. Rješenja su poznata. Ali ako se polazi od toga da je sramotno raditi, ako je povlastica parazitirati na teret fondova koji su u deficitu, onda smo u problemu. Ako rad nije zadovoljstvo koje ispunjava čovjeka, je li onda nerad vrednota za koju se treba boriti? Izvrnute vrijednosti na sve strane. Plaćanje skijanja i ljetovanja – to je u redu; plaćanje participacije u liječenju – to nije. Umjesto lijekova, liječnici bi trebali upozoriti na loše navike. Ovisnicima raznih vrsta ne treba lijek. Najbolje djeluje promjena u načinu života.
Drugi stup mirovinskog osiguranja idealno je zamišljen, no stvarnost je drukčija. Ako na kraju mora uskočiti socijalna država, jer su mirovine premale, a ta država mirovinskim fondovima ustupa dio doprinosa koji donose bankama pristojne zarade. S druge strane, ta ista država pokriva manjak za redovite mirovine na teret proračuna. Stoga je logično spojiti prvi i drugi stup kao obvezni, a ostaviti treći – dragovoljni. Dosadašnje uplate u drugi stup pretvoriti u tzv. treći – dobrovoljno ulaganje za mirovinu. Daljnja su pitanja što s onim mirovinama koje nisu proizišle iz punoga radnog vijeka itd.
No, vratimo se bliže onomu što nama otežava posao, a moglo bi biti drukčije riješeno. To su evidencije o uporabi osobnih automobila koji su poslovna imovina poduzetnika. Prema naputcima koje dobivamo, čim sjednemo u osobni automobil već trebamo pisati stanje kilometraže, vrijeme vožnje, svrhu vožnje i dr. Briga o racionalnom korištenju vozilom postala je iznimno bitna za porezne svrhe. S druge strane, osobni automobili su kao imovina porezno diskriminirani. Kod nabave se priznaje 50 % PDV-a, a kod troškova to se nepriznavanje povećava na 60 %, te se kod obračuna poreza na dobitak osnovica povećava za 50 % od svih troškova uporabe osobnih automobila. Paušalno određivanje tako nepriznatih troškova već u sebi ima ugrađenu pretpostavku privatne uporabe. Umjesto da se tu zaustavi oporezivanje, mi smo u teoriju i poreznu praksu uveli porez na primitke u naravi. Treći porez u nizu, uz PDV i porez na dobitak. Gdje je kraj?
Promjena je nužna jer ovo više nema smisla. Porezne propise treba urediti jednostavnije, jasnije i transparentnije. Sigurni smo da propis prema kojemu se plaćeni PDV može tumačiti kao priznat odnosno nepriznat, nije dobar. Ako se poreznim nadzorom utvrde nerazmjeri u troškovima u odnosu na konkretnu situaciju, s punim pravom porezni nadzor može utvrditi izuzimanje, ali ne da se cijelo gospodarstvo maltretira evidencijama koje se u mnogim slučajevima naknadno rekonstruiraju za potrebe nadzora.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
