Objavljen je broj 1 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za siječanj 2018.
Budimo bolji
Ušli smo u razdoblje završnih poslova na izradi financijskih i poreznih izvještaja. Kakvoća tih izvještaja u bitnome ovisi o nastalim poslovnim događajima i njihovu pravilnom priznavanju i razvrstavanju na odgovarajuće knjigovodstvene račune. Ne trebamo imati iluziju kako će sve biti apsolutno točno. Mnoštvo je rizika koji određuje kakvoću tih izvještaja. Popis imovine i obveza, odluke o vrijednosnom usklađenju imovine (i tražbina), procjene na poštenu vrijednost, to su samo neke točke rizika koje mogu utjecati na istinit iskaz stavaka koje čine financijska i porezna izvješća. Nas treba zabrinjavati broj nula u veličini pogreške ili namjere. Vidjeli smo prošle godine što znači kad veličina ne sadržava kakvoću sadržaja. Ipak, poneke točke u izvještajima mogu biti indikatori upozorenja na neke nerazmjere. To nalaže ponovne provjere, a ponekad i donošenje teških odluka.
Vjerojatno niste znali da je trgovačkih društava s jednim osnivačem (članom) više od osamdeset tisuća (80.644), s dva osnivača 18.393 itd. To je ponekad prednost jer se odluke donose mnogo brže, ali može biti i nedostatak, osobito ako je ponašanje takvo da trgovačko društvo i osnivač čine „jednu osobu“. Tada stvari mogu biti problematične, ponajviše ako istodobno raste privatna imovina i zaduženost, a povećava se broj dana u neplaćanju dospjelih obveza blokada računa. Prikrivanje gubitaka ne može sakriti insolventnost, ona razotkriva probleme. Ako pak blokada računa potraje dulje od 120 dana, stečaj neće (u pravilu) pokrenuti vjerovnici nego naš svevremeni kontrolor – FINA. Možda je i dobro da je to predvidio Stečajni zakon kako poslovna agonija ne bi beskonačno dugo trajala. Gdje smo mi u svemu tome? Treba se brzo iskrcati kako ne bismo potonuli. Postoje slučajevi kad je splet poslovnih okolnosti nesretan, ali brojni su i oni u kojima je očita ljudska glupost. Mi joj ne bismo trebali biti suparnici.
Dovršavajući ovaj broj časopisa, ponovno smo bili dovedeni u situaciju očekivanja o tome kakvo će stajalište zauzeti Ministarstvo financija – Porezna uprava. Riječ je o pomalo banalnim stvarima, no one, kad malo dublje razmislimo, vrijeđaju naš um. Opet sam bio naivan kad sam skrenuo pozornost na nelogičnost postupanja s pretporezom kod troškova u vezi s uporabom osobnih automobila, vodeći se pravilom koje određuje Zakon o porezu na dobit (čl. 5. st. 1.) glede priznavanja troškova. Mislio sam da će granica beskrajnih zahtjeva hrvatskog fiskusa biti određena spomenutim zakonom. Očekivanja su, i ovog puta, bila nerealna. Autori tekstova u časopisu i u priručniku „Računovodstvo poduzetnika“ ponovo moraju prepravljati tekstove koji će odgovarati zamislima fiskusa. To je samo dio dramatike koja se izvana ne vidi.
Na kraju, detalji su bitni, no živi se od cjeline. Toj cjelini i svi mi dajemo sadržaj – neka on bude bolji nego jučer.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
