Objavljen je broj 11 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za studeni 2017.
Hoćemo li konačno progledati?
Svi su poduzetnici obvezni provjeravati vjerodostojnost knjigovodstvenih isprava prije unosa u poslovne knjige i sastavljati financijska izvješća u skladu s računovodstvenim i poreznim propisima. Kada je riječ o privatnim troškovima članova društva i zaposlenika, uprava i njihovo knjigovodstvo vrlo dobro znaju da se ti troškovi oporezuju na propisani način.
I interes poduzetnika je podmirenje obveza prema dobavljačima i drugim vjerovnicima jer im bez plaćanja ti dobavljači više neće isporučivati robu i usluge. Mali poduzetnici koji nemaju „javni interes“ u praksi su vrlo dobro upoznati s mehanizmima kontrole, naplate i uloge pravne države koja baš na njima iskušava najoštrije mehanizme sve do zatvaranja objekata. Međutim, kada je riječ o „velikim“ sustavima, ti mehanizmi kao da ne djeluju, a državni aparat i nadzorna tijela ponašaju se kao promatrači. Nadzor velikih poduzetnika nije nimalo lagan, no to ne opravdava da se on ne može provoditi. Mnogo toga moglo bi se iščitati iz podataka koji se inače dostavljaju uz financijska izvješća, ali dok noga poreznog nadzora ne prekorači „prag“ poduzetnika, teren još nije u potpunosti osvojen.
Aktualni primjer pokazuje kako revizija već revidiranih financijskih izvješća može ogoliti većinu radnji koje su bile skrivene u bilancama omotanih velom tajni, o čemu nitko ništa nije znao. Je li to zaista bilo tako ili se sve znalo, a ništa se nije poduzimalo?! Što su radili oni koji su sastavljali financijska izvješća, a što oni koji su provjeravali istinitost i objektivnost financijskih izvješća? Cijela ta priča izgleda kao loša filmska produkcija slučaja „Enron“. Međutim, ta je priča, nažalost, sada naša stvarnost. Stvarnost koja nam još jednom pokazuje da u djelovanju državnog aparata postoje dva metra – jedan za male, drugi za velike. Običan „mali“ poduzetnik uvijek ostaje samo mali. Kada je riječ o plaćanju, on i dalje ostaje obvezan navrijeme podmirivati svoje obveze prema dobavljačima, državi jer njemu nitko ne oprašta dugove. Veliki imaju druga mjerila, barem se malima tako čini.
Postavljaju se mnoga pitanja, osnivaju povjerenstva, ponovno se troše resursi i izvode predstave za javnost. Nepotrebno. Sve je jasno – nitko nije slušao na satu najvažnije lekcije o poštenom i istinitom financijskom izvještavanju. Takav je scenarij već više puta viđen u našoj praksi. Nakon izvedenih predstava sve ostaje samo na tome. Narod to politiziranje više ne može ni slušati ni gledati. Zaključci su jasni.
Nadamo se da iz ove situacije izlazimo barem s onim što nam je ostalo, a ne siromašniji.
Dr. sc. Tamara CIRKVENI FILIPOVIĆ, glavna urednica
