Objavljen je broj 9 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za rujan 2017.
Licenciranje II.
Bajka je oživjela, raj je stvoren, računovođe čekaju posljednji sud. Ali svi neće u željeni raj jer nose grijeh nasilja nemilosrdnog tržišta. Hram nade za odabrane polako se ruši.
Zašto odjednom protivljenje licenciranju računovođa koje bi se zakonom trebalo propisati, a i „dobrim uslugama“ koje je ponudila Hrvatska revizorska komora (HRK) udomivši članove radne skupine koji bi trebali predložiti zakonski okvir kojim bi računovođe dobili zaštitu, svoju utvrdu koja bi ih štitila od nemilosrdnog tržišta? U uvodniku broja 6 napisao sam odmjeren i blag tekst na tu temu. Kada je radna skupina pripremila anketu (vrlo tendencioznu), objavili smo je na svojoj internetskoj stranici radi informiranja strukovne javnosti. Zatim se javila Udruga profesionalnih računovođa s peticijom kojom se protive licenciranju računovođa, koju smo također objavili. Nakon tih objava primio sam mnogo ružnih pisama da radim protiv interesa računovođa i da sam pokrenuo lobističku kampanju u čiju sam mrežu uvukao i ministra financija, Udrugu poslodavaca, Hrvatsku obrtničku komoru i HGK, a dodat ću još i Udrugu „Hrvatski računovođa“, sve u cilju protivljenja licenciranju računovođa.
Iskreno govoreći, kad sam čuo za radnu skupinu pri HRK–u, nadao sam se razumnom pristupu rješavanju problema struke. Treba reći i da iz Udruge „Hrvatski računovođa“ nitko nije pozvan u tu radnu skupinu. Na sastancima radne skupine odmah je odbačena mogućnost bilo kakva priznavanja do sada stečenih certifikata Udruge. Potvrdu o tome možete pročitati i u uvodniku direktora TEB-a u njihovu časopisu br. 7 od ove godine, a i anketa je davala naznake u kojem bi se to smjeru trebalo razviti.
Otprilike u isto vrijeme za taj problem zainteresirali su se Udruga poslodavaca i HOK te je zatraženo moje (naše) mišljenje. Mi u Udruzi „Hrvatski računovođa“, koja je provela 2352 postupka dobrovoljnog strukovnog usavršavanja računovođa kojima je nakon programa od 112 sati predavanja i položenog ispita dodijeljen certifikat, zaključili smo da zbog ignoriranja dosadašnjih postignuća na području obrazovanja računovođa trebamo izraziti protivljenje. Razumljivo, nije to jedini razlog (neki će nam predbaciti da štitimo vlastite interese), a analizirali smo i svu kompleksnost zakonskog uređenja. Kada se tome pridoda da predmetno licenciranje nije uređeno uredbama EU–a, da je Europska komisija u skladu s čl. 5. Direktive 2006/123/EZ o uslugama zatražila od država članica da administrativno pojednostave pristup tržištu te da se Hrvatska obvezala u okviru Europskog semestra da neće uvoditi nove administrativne obveze (certificiranja) – svakome postaje jasno da je certificiranje računovođa od strane države promašena tema.
U kontekstu rečenoga, vjerujem u tržište, vjerujem u mnoge naše stručne kolegice i kolege koji predano rade i na tržištu zarađuju svoj kruh, vjerujem da su njima jedini regulatori kvaliteta usluge i cijena i da im ne treba dodatnih troškova ni „sigurnih utvrda“. Korisnici usluge nevidljivi su regulator, a Porezna uprava svojim kontrolama može eliminirati one koji su nečasno i nestručno radili. Strukovni certifikat da, kao nešto što ukazuje na to da se računovođa i dalje educira, što mu može pomoći u zapošljavanju i otvaranju vlastita računovodstvenog ureda – ali samo dobrovoljno! To je ono što članovi Glavnog odbora Udruge „Hrvatski računovođa“ i ja podupiremo.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
