Objavljen je broj 7 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za srpanj 2017.
A sada revizija
Vraćam se iz Splita gdje sam na seminaru prilično neuspješno branio ministra financija. Kriv je jer je radio u Agrokoru! Kriv je jer je kod poreza na dobitak od 12 % umjesto prihoda trebao odrediti kriterij – ostvareni dobitak od 3 mil. kn! Kriv je jer je snizio poreze osobama s većim dohodcima… itd. Vraćam se sjetan jer sam umjesto slušanja sugovornika uzvratio uvjeravanjem koja nisu imala učinak.
Sada čitam kako je Ministar kriv i za Zakon o reviziji jer nije ugradio EU-ove smjernice o nadzoru revizora s naglaskom na subjekte od javnog interesa s ciljem prikrivanja „manifetluka u Agrokoru“ (Z. Despot, V. L. od 19. lipnja 2017.)?! Europska će komisija pokrenuti postupak na Sudu EU-a zbog tog propusta. I evo odjednom novog nacrta Zakona o reviziji koji su pripremili u Ministarstvu financija i koji to sve sadržava.
Ono što se meni čini, a čega nije svjestan ni ministar Marić, je što Hrvatska revizorska komora vrlo uspješno realizira svoje ciljeve putem svojih „ljudi“ koje ima u Ministarstvu financija. Mislim i sada da Ministar nije kriv za Zakon o reviziji jer on ne mora biti upućen u detalje; odgovornost je na osobama koje su trebale znati u kojim dijelovima Zakon o reviziji nije usklađen sa smjernicama EU-a.
Teško mi je povjerovati da autori nacrta tog Zakona ne znaju koji zakon propisuje obveznike revizije. U uvodnom dijelu (str. 8 – 9) navodi se da se ta obveza uređuje „... u skladu sa zakonom kojim se uređuju trgovačka društva“. Obveznike revizije određuje Zakon o računovodstvu (čl. 20.). Ali ono na što upozoravam već više godina i što smatram bitnim jest prisilna revizija onih subjekata koji nisu od javnog interesa, a namjerno ih se gura u taj status. To su svi oni mali poduzetnici koji ostvaruju prihode veće od 30 mil. kn, koji imaju imovinu veću od 15 mil. kn i više od 25 zaposlenih, a ne spadaju u srednje velike poduzetnike. To nema smisla i takvo se određenje uporno održava kako bi revizori imali posla. Stoga istodobno u vezi s tim treba mijenjati i Zakon o računovodstvu. U susjednoj je Sloveniji jasno određeno u Zakonu o trgovačkim društvima da su obveznici revizije sva velika i srednje velika kapitalna trgovačka društva i komanditna društva. Razumljivo, društva od javnog interesa su i ona društva čiji su vrijednosni papiri uvršteni u kotaciju burze, kreditne i druge financijske institucije i koja treba revidirati jer upravljaju „tuđim novcem“. Čišćenje parazitskih nameta nešto je što dugo iščekujemo. Lista je takvih golema.
Revizore Agrokora nije birao ministar Marić dok je tamo bio zaposlenik. Oni koji su obavljali reviziju neka se zapitaju kako to da se neograničeno imalo povjerenja u ono što je uprava pripremila i stavila u godišnje financijske izvještaje. Kako se radio popis imovine i obveza, zašto se vrijednost imovine (osobito zaliha) nije testirala na neto utrživu vrijednost. Sudionici prijevarnog pothvata trebali bi na to dati odgovor, a ne ministar Marić. U drugom pak nevezanom poslu koji je odrađivala druga ugledna revizorska kuća neshvatljivi su propusti ili pak nešto treće: revidirani subjekt primjenjuje istodobno za nekretnine metodu poštene vrijednosti i metodu troška, u financijskom izvještaju iskazuje i amortizaciju i oprihoduje tu istu imovinu. Je li i za to „neznanje“ računovodstva kriv Ministar?
Dr. sc. Vlado Brkanić
