Objavljen je broj 5 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za svibanj 2017.
Kamo idemo?
Najintenzivnije razdoblje za računovođe je iza nas. Rijetko je kada u našoj novijoj povijesti bilo tako teško biti računovođom – ne toliko zbog zahtjeva i složenosti računovodstvenog sustava koliko zbog dodatnih poreznih izvještaja.
Zakon o računovodstvu je zakomplicirao konsolidaciju, dok su porezni propisi silno usmjereni na razotkrivanje povezanih osoba. Čak će i u poreznom nadzoru imati prioritet. Pravilnik o porezu na dobit na vrlo dvojben način propisao je izvješćivanje o povezanim osobama, a da pritom u Zakonu o porezu na dobit nismo našli odredbu na temelju koje je ministar financija imao ovlast za propisivanje izvješća PD-IPO. Imalo bi nekog smisla da se to izvješćivanje povezuje s transfernim cijenama i isključivo s onim poduzetnicima koji imaju porezno povoljni položaj. Ali podzakonski je akt proširio povezanost do četvrtog koljena. K tomu je nedovršeni elektronički (programski) način izvješćivanja unosio dodatne nejasnoće pa se pitamo može li se zaista računalnom tehnikom tražiti od poreznih obveznika više nego što čini zakon te hoće li to razotkriti porezne evazije između povezanih osoba?
Proizlazi da u drugi plan pada kakvoća samih financijskih izvještaja. Kod nekih se uprava društava to smatralo kreativnom pobudom unatoč određenjima koja proizlaze iz računovodstvenih standarda. U zalihe ili neku drugu imovinu alocirani su troškovi koje test tržišne vrijednosti ne bi izdržao. Mijenjaju se čak i revizori kako bi novi imali više vjere u budućnost u odnosu na današnje loše rezultate. No ta budućnost tek iznimno nekomu donese povoljniju tržišnu poziciju; ona je, u pravilu, teža i okrutnija. Skrivene „zalihe troškova“ nenaplaćenih tražbina, ili odgođenih troškova, troškova neamortizirane imovine kao mlinski kamen sve više pritišću prema dnu.
Financijski su izvještaji isprave javnog povjerenja. Dobavljači, kreditori i drugi uzdaju se u to povjerenje. Koliko smo vjerodostojni u onome što smo u njima iskazali, to znamo mi i naše uprave. Odgovornost je, doduše, na upravi, ali nama ostaje problem, pa i u slučaju neevidentiranja izvanbilančnih obveza. Problem nastaje kad one postanu stvarnima. Dugovi i njihovo povećanje, uz rast aktive zbog troškova razdoblja, znak su da poduzetnik ne stvara dovoljno novca za redovito poslovanje. Kada dođe blokada novčanog računa, tada su i vjerovnici krivi jer ne razumiju njihove probleme. Loše je kad taj problem postane problemom i svih nas.
Dr. sc. Vlado Brkanić, glavni urednik
