Objavljen je broj 4 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za travanj 2017.
Dame treba mijenjati!
Kada sam u predzadnjem uvodniku pročitala osvrt glavnog urednika dr. sc. Vlade Brkanića, u kojemu je iznio svu nemoć struke u odnosu na poreznu administraciju te si postavio dvojbu ostati u poslu ili sve napustit, prva mi je misao bila porezna reforma. Sjetila sam se jedne studije Svjetske banke, od prije više od petnaest godina, koja je istražila čimbenike koji koče ulaganje u Hrvatsku i sigurno postoji u arhivima Ministarstva financija (a možda i neke novije), vjerojatno sa sličnim zaključcima. U toj studiji visina poreznih stopa, odnosno porezni teret, bili su tek na nekom mjestu s dvoznamenkastim brojem, a pravna nesigurnost izazvana postupcima državne administracije na visokom četvrtom mjestu, poslije geografsko-političkog okruženja, neučinkovitosti sudova i nesređenih zemljišnih knjiga.
U brojnim „due diligenceima“ koje su obavljale savjetničke i revizorske kuće, gotovo obvezatno stoji napomena da je prema zakonima porezno opterećenje poznato, ali nije sigurno s obzirom na postupanje porezne vlasti u primjeni propisa.
Dakle, nije naglasak na visini poreza koliko na primjeni propisa kojima su uređeni te na postupanju porezne administracije.
Primjera ima napretek, ali evo dva novija.
Jedan je od predmeta zadnje izmjene propisa o PDV-u sniženje stope s 25 % na 13 % za dječje sjedalice u automobilu. Cilj je bio socijalni učinak koji se, u pravilu, ne postiže prometnim porezima. I... eto vraga skok na skok, nisu sve dječje sjedalice za automobile u jednom komadu, nego su neke prenosive i imaju posebno postolje. Jesu li postolja za sjedalice u istoj tarifi?! Problem ogromni, preogromni, da bi se netko usudio riješiti ono što je očito. Sva su natezanja zaključena Pravilnikom o PDV-u, u kojemu je rečeno da se oporezuju s 13 % dječje sjedalice za automobile koje se pod tim nazivom stavljaju u promet. I sada trgovci to trebaju nazvati „dječja sjedalica s nosačem“ ili kako već, ali ako se ne uklope, na taj će dio platiti, umjesto 13 %, 25 % PDV-a.
Nije isključeno da će već sutra neki nadobudni inspektor osporavati trgovački naziv, jer je očito da je riječ o drugom elementu iste stvari. Mi koji imamo iskustva s postupanjima poreznika, znamo kako se to zbiva u praksi.
Nadalje, porezna olakšica za reinvestirani dobitak? Poduzetnicima koji su je iskoristili osporava se ako nisu dobili rješenje trgovačkog suda da je upisano povećanje temeljnog kapitala do 31. listopada godine u kojoj je podnesena prijava poreza na dobitak. Iako taj dokaz postoji kada dođe porezni nadzor, ne uvažava se meritum, a to je da je temeljni kapital povećan, da o tome postoji dokaz koji samo nije dostavljen u roku. Kao da uopće nije bitna namjera zakonodavaca i smisao olakšice.
Da zaključimo. Porezna reforma nisu samo stope. Ona je mnogo više od toga. Ljude treba obrazovati, mnoge i promijeniti.
Znate onaj vic kada je „kući s najstarijim zanatom na svijetu“ krenulo loše, “madam“ je bila prinuđena promijeniti dame. Dakle, dame treba mijenjati.
Gost uvodničar
Katica AMIDŽIĆ-PEROČEVIĆ
