Objavljen je broj 9 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za rujan 2016.
Mutne vode računskog plana
Situacija u računovodstvenoj struci u posljednje me vrijeme sve više podsjeća na jednu sportsku igru koja se zove Catch As Catch Can ili na lijepom našem uhvati kako možeš. Sjećamo se koliku su nevjericu i šok izazvali događaji od prije godinu dana: neke na prvi pogled bezazlene izmjene propisa, prema kojima se na računima mora iskazati konto na kojima će se knjižiti poslovni događaj, zatim obveza potpisa toga računa od strane osobe odgovorne za poslovni događaj te da knjižne stavke trebaju imati oznaku osoba koje su knjižile i kontrolirale knjigovodstvene isprave. To je u Zakonu o računovodstvu otklonjeno, no kad smo se ponadali da je zavladao razum da neke stvari za poslovanje poduzetnika nisu bitne, još je jednom isplivao na površinu već pomalo ofucani Računski (kontni) plan.
Naime, u želji da udovolji formalnoj zakonskoj odredbi, iako sa zakašnjenjem od skoro dva mjeseca, Odbor za standarde financijskog izvješćivanja objavio je Računski (kontni) plan i opet nas doveo u razmišljanje o tome što se ustvari hoće od hrvatskog poduzetništva. Poduzetnici su uglavnom potpuno eksplicitno izrazili svoje mišljene o prethodno navedenim promjenama Zakona o računovodstvu te da one ne donose kvalitetne pomake u izvješćivanju nego da će poduzetnicima izazvati nove nesagledive troškove adaptacije računskih planova, poslovnih knjiga, financijskih izvješća i adaptiranja internih informacijskih sustava, a u Prijedlogu Zakona i dalje će pisati kako takva promjena ne dovodi do povećanja izdatka u državnom proračunu, ne vodeći računa da to ipak smanjuje prihode proračuna.
Izmjena Zakona o računovodstvu kojom je brisana zamisao o obveznom računskom planu, a Prijedlog Zakona bio je i točka dnevnog reda na sjednici Hrvatskog sabora, nažalost Zakon nije razmatran niti je donesen tako da je ostala odredba o Računskom (kontnom) planu koji se treba propisati na jedinstven načina za sve poduzetnike. Računski (kontni) plan treba se primjenjivati od nove godine (2017.). Oni čija je to ideja misle kako je sve to jednostavno primijeniti od početka nove kalendarske godine, ne vodeći računa o tome da je nekim poduzetnicima poslovna godina drukčija od kalendarske.
Dobro je poznato i da je prethodna Vlada donijela Zakon o računovodstvu u kojem je propisan obvezan Računski (kontni) plan, a nova Vlada (sada tehnička) taj je Zakon izmijenila Uredbom i predložila promjene Zakona u kojima je ukinut obvezan Računski (kontni) plan. Postavlja se praktično pitanje nije li protivno zdravom razumu dok još postoji Vlada koja je predložila izmjene Zakona, koji predviđa brisanje odredbe o jedinstvenom računskom planu, objavljivati Računski (kontni) plan iako (priznajemo) u skladu s postojećim Zakonom. Kad se malo pogleda računski plan, dolazi se do novih još apsurdnijih zaključaka: plan rasporeda računa sastavljen je ne prema sadašnjem nego prema zamišljenom budućem podzakonskom aktu o financijskim izvješćima, a što znači da se njegovom primjenom ne bi poštovali sadašnji propisi, a nove donosi Vlada.
U čemu je, dakle, keč? Imamo izmjene Zakona koje nisu donesene, imamo Računski plan koji je neprimjenjiv, imamo Vladu koja ne radi, imamo Odbor za standarde koji postupkom objavljuje alibi, imamo struku koja samo vrišti „ovo ne valja“ i benzinom od 500 kuna honorara gasi vatru neizvjesnosti.
Cjelokupna struka trebala bi ustrajati na promjeni takva neodrživog stanja. Sve se drugo čini kao lov na kune u mutnoj vodi gdje udicu predstavlja pitanje kako sa sadašnjega računskog plana preseliti podatke na nove propisane račune koje će možda razborita nova Vlada ukinuti dosljedno dosadašnjim aktivnostima. Poduzimanje aktivnosti na primjeni neizvjesnoga računskog plana dalo bi se razumjeti samo pod jednim uvjetom – ako pogledom u staklenu kuglu imamo odgovor što će biti 1. siječnja 2017. godine, tko dobiva izbore te prihvaća ili mijenja zatečeno kaotično stanje u računovodstvu.
Svima je nama jasno da je takvo stanje u računovodstvu neodrživo i da to u najvećem dijelu šteti poduzetništvu jer nas investitori doživljavaju kao rubni dio svoga investicijskog interesa koji će zadržati u vidokrugu kada riješi svoje dječje probleme financijskog izvješćivanja i slobode poduzetništva.
Za takvo uvrnuto stanje računovodstva, što smo naučili iz dosadašnjeg iskustva, nitko neće guliti krumpire nekoliko godina, jer i oni koji bi o tome trebali voditi računa vide u tome svoju računicu.
Dr. sc. Šime Guzić
