Objavljen je broj 4 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za travanj 2016.
Uvodnik
Kad malo dublje razmislimo, moglo bi se reći da se naši životi sastoje od vječne potrage kako nešto bolje i brže učiniti te kako ispuniti krajnji cilj poslovnog i životnog zadovoljstva. Pri kraju smo s poslovima sastavljanja financijskih i poreznih izvještaja koji nisu samo puki mehanički čin nego je u svakom tom izvješću sadržano golemo profesionalno znanje i iskustvo – dio naše osobnosti. Jedno od oblika profesionalnog iskustva jest konzervativni pristup. Jesmo li s tim načelom u sukobu s vrhovnim računovodstvenim postulatom o fer/poštenoj vrijednosti koje bi trebalo biti ugrađeno u pozicije financijskih izvještaja? Kad analiziramo Okvir MRS-ova koji sadržavaju i načelo opreznosti kao obilježje konzervativnog pristupa, dolazimo do spoznaje kako je čak i MRS-ovima imanentna stanovita konzervativnost jer kao sastavljači financijskih izvještaja moraju se pomiriti s neizvjesnostima... poput onih o nenaplativosti sumnjivih potraživanja, vjerojatnom vijeku postrojenja i opreme te broju reklamacija po garancijama. Takve se neizvjesnosti priznaju putem vrijednosnih usklađenja, povećanim amortizacijskim stopama i dugoročnim rezerviranjima.
Opreznost podrazumijeva da imovina i prihodi nisu precijenjeni, a obveze i rashodi nisu podcijenjeni. Međutim, Okvir je postavio ogradu prevelikoj opreznosti kako se ne bi stvorile... skrivene rezerve ili prekomjerna rezerviranja, namjerno podcjenjivanje imovine i prihoda, ili namjerno precjenjivanje obveza ili rashoda (...), a sve s ciljem pouzdanosti i nepristranosti financijskih izvještaja.
Pristup blagom stvaranju pričuva prihvatljivije je od nekritičke primjene fer vrijednosti pod svaku cijenu s motrišta jače zaštite vjerovnika i financijskog zdravlja dužnika. Vjerovnik je, na kraju krajeva, i Država pa će i ona od konzervativnog opreza imati koristi u naplati javnih davanja. Nažalost, naši su porezni propisi i porezna praksa u golemom raskoraku – gleda se samo kako danas naplatiti što više poreza.
Primjer loše bilančne i poslovne politike menadžmenta jedne naše velike i značajne kompanije koja to, nažalost, više nije, jest da su se dobri financijski rezultati postizali prodajom dijelova poduzeća, a sve pod geslom kako se treba usredotočiti na osnovnu djelatnost. Godinama smo tog direktora gledali kao menadžera godine kojeg su promovirali neki časopisi i HGK. Korisnije bi bilo da je radio na proširenju tržišta i preuzimanju regionalnih kompanija! Razumljivo, konzervativni računovođe s takvim vodstvom trgovačkog društva mogu učiniti vrlo malo. Upravo zato, razmislite i predočite upravi što će se dogoditi ako zanemarimo dužni oprez i skepticizam za mnoge stavke u financijskim izvještajima. Radost življenja ne možemo odgoditi, ali uspjeh da, ako to proizlazi iz prirode poslovanja.
Dr. sc. Vlado Brkanić
