Objavljen je broj 3 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za ožujak 2016.
Uvodnik
Brojni su slučajevi u praksi kada ne možemo razumjeti što je bila namjera zakonodavca kada je propisivao određenu normu. Posljednji je onaj u vezi s (odgođenim) izvješćivanjem o dospjelim a nenaplaćenim tražbinama na obrascu OPZ-STAT. Kad je nešto prirodno i logično, možemo prihvatiti da se opći ustroj podigne na višu razinu.
Ono što smo nedavno rješavali kao odgovor na pitanje jednoga našeg poduzetnika koji velik dio prihoda ostvaruje od izvoza, susreli smo se s jednim tumačenjem Ministarstva financija – Porezne uprave koje je toliko apsurdno da ga moram komentirati. Riječ je o izdavanju računa za isporuke dobara u EU na hrvatskom i engleskom jeziku (dvojezični račun), a vrijednosti isporuke izražene su u hrvatskoj i europskoj valutnoj jedinici. Rekli bismo, zahtjevi hrvatskih propisa su zadovoljeni.
Kad smo konzultirali literaturu i vidjeli da Porezna uprava u tumačenju Zakona o računovodstvu, Općeg poreznog zakona i Zakona o PDV-u polazi od isključive uporabe domaćeg jezika, svi smo zastali. Što je problematično ako se na računu u opisu stavaka usporedno koristi i svjetskim jezikom koji je kupcu razumljiv? Bilo bi zasigurno jako dobro kad bismo cijelom svijetu mogli nametnuti svoj jezik pa da inozemnom kupcu ispisujemo račun na hrvatskom jeziku. Hrvatska bi tada bila u sasvim drugoj poziciji. Kad još tomu pridodamo od kolikog nam je značenja izvoziti, od ispisivanja dvojezičnog računa učinili bismo i više. Koje sve napore čine izvoznici da nešto prodaju, koje žrtve i troškove trpe, a onda netko protumači kako računi ... ne mogu biti izdani na hrvatskom i stranom jeziku (MF-PU 513-07-21-01/13-2 od 30. listopada 2013.). Iako odredba čl. 19. st. 1. Zakona o računovodstvu (... financijske informacije sastavljaju se na hrvatskom jeziku - jednako to uređuje i novi ZOR u čl. 26.) ima naredbodavni smisao, njoj nije protivno ako se informacija (ovdje računi) sastave usporedno još i na drugom jeziku. Naime, zakone prema suvremenoj pravnoj doktrini treba čitati afirmativno, tj. sve što nije zabranjeno je dopušteno, osim ako je protivno nekom drugom propisu, Ustavu, javnom poretku i moralu. Tumači zakona upravo to nisu imali na umu i tako su nas doveli u nemoguću situaciju. Svatko tko se bavi izvozom susreće se sa zahtjevom inozemnog kupca da račun sastavlja dvojezično i dvovalutno. Štoviše, prema Zakonu o PDV-u i deviznim propisima dopustivo je izdati račun u kunama i eurima ili drugoj valuti. Nadalje, OPZ dopušta pojavnost "isprava na stranom jeziku" pa će porezno tijelo odrediti rok u kojem će porezni obveznik dostaviti prijevod isprave na hrvatski jezik i latinično pismo ako to zatraži kontrolno tijelo.
Odgovor našem klijentu bio je u skladu s ovdje rečenim, a Poreznoj upravi poslali smo prigovor radi preispitivanja njihova neodrživog stajališta pa ako treba i zakonskih rješenja.
Dr. sc. Vlado Brkanić
