Objavljen je broj 1 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za siječanj 2016.
Uvodnik
U ljudskoj je prirodi potreba i želja vidjeti plodove svoje borbe. Rezultat su tržišne borbe brojke koje upravo sada utvrđujemo u bilancama naših poduzetnika. Hoće li one biti istinite i točne, jer su zapreke brojne, a kontekst u kojem se brojke obrađuju (prema računovodstvenim standardima i poreznim pravilima) nužno nije na tragu potpunog pouzdanja u njih.
Krenimo od vrijednosnog usklađenja (otpisa) tražbina od kupaca i ulaganja u financijsku imovinu – konkretno danih zajmova.
Do kraja 2000. godine mogli smo vrijedno uskladiti sve tražbine, financijsku i materijalnu imovinu na poštenu vrijednost, i to je bio porezno priznati trošak. U definiranju takva zakonskog rješenja pomogli su 1995. godine njemački porezni stručnjaci koji u takvom zakonskom rješenju nisu vidjeli problem. Naime, ako jedan poduzetnik otpiše svoje potraživanje, ocijenivši da ga neće moći naplatiti, druga će strana (dužnik) to staviti u prihod, što na razini države nema utjecaj na učinak oporezivanja. Danas se sudovi opterećuju i s onim tužbama koje poduzetnik inače ne bi pokrenuo s obzirom na procjenu nenaplativosti, a koju pokreće (uz dodatne troškove) samo da bi imao dokaz o izuzimanju iz porezne osnovice. Sadašnji pristup - kako vjerovnici ne vode brigu o svojoj imovini (potraživanjima), u duhu dobroga gospodarstvenika, ako ne utuže ili ne pokrenu ovrhu - je neuvjerljiv. Drugim riječima,, ovo rješenje iz Zakona o porezu na dobit treba vratiti na ono što smo već imali. Proizlazi kao da poduzetnik ne želi naplatiti svoje potraživanje pa mu to ne treba porezno priznati. To je samo jedan od razloga zašto su financijski izvještaji ljepši od onoga što u stvarnosti imamo. Tako je i s drugom imovinom. Uzaludan je posao ako se poslovni rashod evidentira kao trošak na koji se plaća porez. To je jedna od mjera kojom bi nova Vlada i ministar financija trebali pokazati da im je stalo do fer odnosa prema poduzetniku.
Problem oporezivanja inozemnih mirovina koji izvire iz Zakona o porezu na dohodak je također nužno riješiti na razuman način. Mnogi bi se naši građani vratili u Hrvatsku i ovdje trošili zarađene mirovine, no to ne čine jer ih ovdje čeka porezni pakao (12 %, 25 % i 40 %) kojim ih Domovina "časti" ako im se ovdje isplaćuju mirovine. Bez obzira na to kako su bile oporezive u zemlji gdje su zarađene, treba biti sasvim pragmatičan i naš porez na dohodak na te mirovine svesti na simbolično oporezivanje (npr. 5 %). Naime, trošenjem mirovina u Hrvatskoj platit će druge poreze (PDV i dr.), a to je daleko bolje nego ništa.
Vrijeme koje je pred nama može biti vrlo zanimljivo. Nadamo se da će u našoj borbi biti ugodnih ishoda.
Dr. sc. Vlado Brkanić
