Objavljen je broj 2 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za veljaču 2015.
Zakon i pravda
Vrijeme je izrade završnih računa trgovačkih društava i drugih pravnih i fizičkih osoba. Vrijeme je kada se svode bilance godišnjeg poslovanja, kada se sa svih motrišta analizira je li svaka uložena kuna donijela očekivanu zaradu te koje su zakonite mogućnosti poreznog planiranja kako bi što više novca ostalo na raspolaganju društvu u teškim vremenima gospodarske krize.
Kada se stvari dovedu do kraja, ne možemo se oteti dojmu da svi subjekti nisu u jednakom poreznom položaju, ali da razlozi otežanog položaja pojedinih subjekata nisu postavljeni s jasnim ciljem.
U hrvatski sustav trgovačkih društava nedavno je uvedeno malo trgovačko društvo, tzv. jednostavno društvo s ograničenom odgovornosti koje se može osnovati s dovoljnih deset kuna temeljne glavnice. Takvo društvo, međutim, mora u zakonske pričuve unositi četvrtinu dobitka tekuće godine nakon smanjenja za prenesene gubitke. Upravo je tom obveznom pričuvom malo trgovačko društvo dovedeno u nepovoljan porezni položaj u odnosu na društvo s ograničenom odgovornosti koje mu je po veličini temeljne glavnice i vlasničke strukture te tržišnog položaja najbliže.
Naime, obvezom izdvajanja u pričuve malo se trgovačko društvo ne može koristiti povlasticama reinvestiranog dobitka, tj. neplaćanja poreza u jednakoj svoti kao i društvo s ograničenom odgovornosti. Društvo s ograničenom odgovornosti može reinvestirati cjelokupan dobitak (povećati temeljni kapital), a jednostavno društvo mora platiti porez na svotu od 31,25 % od ostvarenog dobitka da bi uspjelo izdvojiti četvrtinu dobitka za obvezne pričuve.
Sad se, zapravo, postavlja pitanje svrhe izdvajanja u obvezne pričuve koje su vjerojatno zamišljene da bi bile izvor za pokriće mogućih gubitaka ili pretvaranja u temeljni kapital, kada u svojoj biti društvu predstavljaju dodatni teret. Potpuno je bespredmetno izdvajanje u pričuve nakon plaćanja poreza koje se onda može unijeti u temeljni kapital kad se u temeljni kapital može reinvestiranjem unijeti dobitak bez plaćanja poreza.
Zanimljivost je da je za tekuću godinu i HGK ta mala trgovačka društva (j.d.o.o.) svrstala u posebnu skupinu obveznika plaćanja članarine Komori u svoti od 20,00 kn mjesečno tako da ta društva već i jednomjesečnom uplatom članarine imaju gubitka iznad svote kapitala, za razliku od prethodnih godina kada je Komora ta društva upisana u sudski registar u tekućoj i prethodnoj godini oslobađala uplate članarine.
Ovih dana svi polemiziraju o valutnoj klauzuli: jedni su za drugi protiv. Švicarski franak glavni je krivac za sve, druge valute više se i ne spominju.
Hrvatski je sabor donio zakon kojim je tečaj švicarskog franka određen za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati na 6,39 kn neovisno o svoti i vrsti kredita. Je li pravedno zakonom obuhvatiti i kredite koji nisu samo za financiranje stanova nego i druge imovine koja se ni po svojoj namjeni ni po cijeni ne može mjeriti sa stanovima. Zašto je taj tečaj određen samo za anuitete i obroke u redovitoj otplati?
Jesmo li kao ljudi skloni rješavati stvari djelomično, predstavljajući sebi kao da smo riješili problem u cjelini, vidimo li uvijek cijelu sliku u svoj njezinoj pojavnosti?
Dr. sc. Šime Guzić
