Objavljen je broj 1 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za siječanj 2015.
Jesmo li realni?
Zašto je baš taj 31. prosinca toliko bitan dan u našem životu, i to ne samo s motrišta posla koji radimo nego i s onoga našeg – intimnog i ljudskog? Ili je pak to sve samo dio gnjavaže kad se u te dane previše jede i pije, čestita već poslovično formalno, a troškovi dođu na naplatu već dan poslije.
No, to je i kraj poslovnog razdoblja kada moramo zbrojiti rezultate jednoga i otvoriti početak drugoga poslovnog ciklusa, vrijeme kad se pitamo jesmo li obavili dobar posao i kako ćemo poslovati s tolikim neizvjesnostima u novoj godini.
I ovom ćemo prilikom mi ponovo zatvoriti jedno razdoblje i otvoriti novo. Imamo povlasticu u tome sudjelovati. Novo nam se razdoblje daje kao kredit koji treba mudro iskoristiti, kao još jedna prilika da nešto popravimo, drukčije postupimo. Ako je pak sve bilo dobro i ne biste u tome ništa promijenili, nova godina i novo doba donosi strepnju zbog mogućega drukčijeg ishoda. Sve u svemu, treba zadati realno dostižne ciljeve koje možemo ostvariti – možda je bolje biti sretan s manje nego nesretan s više. Mislim da nas svakoga na neki način u ove prijelomne dane opsjedaju i ovakve ili slične misli.
Sanjarenja i neka osobna promišljanja prestaju već s prvim radnim danom kad se vraćamo u stvarnost, u poslovni život naših poduzetnika. Jesu li inventure obavljene, što je sve moguće opravdati u odlukama o popisnim razlikama, koliko će manjkovi i porezi pokvariti rezultat, u kojem vremenu sastaviti financijska i porezna izvješća? Dvojbe i prosudbe osobito se odnose na stavke potraživanja od kupaca koje s protekom dospijeća duljim od godinu dana još uvijek u nadi vodimo kao da ćemo ih naplatiti. Sada zamislite koliko je netko dužan kada mu ni godina dana nije dovoljna da plati dug. Može li nas ta financijska provalija ostaviti ravnodušnim? Imamo li se pravo nadati? Koji postotak vrijednosnog usklađenja predložiti? Ili će to biti konačna točka odlučnosti kad sentimenti i nade prestaju, a okrutna realnost pogađa imovinskim gubitkom. Prije godinu dana preminuo je veliki njemački računovodstveni stručnjak K. Küting koji je u jednoj knjizi o analizi tražbina od kupaca rekao sljedeće: Nije vjerojatno da se dugi rok plaćanja prouzročen problemima likvidnosti može skratiti različitim mjerama i na taj način ubrzati naplata. Razlog za rokove plaćanja koji se produljuju općenito počiva na čimbenicima koji se nalaze izvan poduzeća. Uzrok je najčešće što su kupci nesposobni za plaćanje, a ne što ne bi željeli platiti. Treba pogledati dužnikove financijske izvještaje (kod FINA-e) pa izračunati prosječni broj dana u kojima podmiruje svoje obveze. Koliki je udio kapitala u odnosu na ukupnu pasivu? Takav će skraćeni uvid brzo otkriti da poslovni život dužnika održavaju dobavljači i kreditori. Poslije ovakve kratke analize bit će puno toga jasnije, pa i treba li prisilnim načinima pokrenuti naplatu te za koliko treba uskladiti poslovni rezultat zbog takvih potraživanja. Da, jedna iluzija manje. Ali koliko ih je još ostalo?
Preostaje nam s nadom i vjerom u bolje sutra zakoračiti u novu godinu – jer jedino nam to nitko ne može uzeti.
I kao što Gundulić pjeva: Kolo od sreće uokoli vrteći se ne prestaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje.
Dr. sc. Vlado Brkanić
