Objavljen je broj 11 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za studeni 2014.
Povjerenje
Najnovija zbivanja u Zagrebu zasjenila su sve ostale događaje. Odjednom su gospodarske teme i problemi postali nebitni, nikoga se više ne tiče što nas švicarski UBS tuži zbog nevraćanja suksecijskog kredita bivše SFRJ od 45 mil. dolara, što se ponovo mijenjaju porezi, što su izostale reforme proračunskih izdataka, itd. Glede spomenute banke sve republike bivše države otplatile su svoj dio duga. Osobe iz ondašnje Vlade RH su toj banci još 2008. godine obećale kako ćemo to platiti, a oni su pak povjerovali jer je riječ o zemlji koja je pred ulaskom u EU. U lipnju ove godine predstavnici te banke došli su se dogovoriti za plaćanje dugova, a nuđena je i nagodba, pri čemu se moglo uštedjeti čak 15 mil. dolara. Nitko u Ministarstvu financija tu ponudu i prijetnju tužbom nije uzeo za ozbiljno. Sramota je nanesena, a posljedice za novo zaduživanje mogu biti nesagledive. Tko ne ispunjava svoje ugovorene financijske obveze, to je ozbiljan znak da je došao kraj povjerenju.
No, zato ne manjka restriktivnog pristupa u donošenju novih propisa, poglavito u novim izmjenama Zakona o porezu na dobit. Ta je porezna politika usmjerena na poduzetničku "prevarantsku bagru" koja reinvestirane dobitke nije trošila u "čelik i beton".
Već je dosadašnji način realizacije te porezne olakšice neprimjeren i uvredljiv. Zahtijevati od poduzetnika da mora povećati temeljni kapital kada se koristi ovom olakšicom - pri čemu je potrebno angažirati revizora, odvjetnika i bilježnika radi upisa u sudski registar - dodatni je trošak za jednu zabludu o namjenskoj uporabi temeljnog kapitala. Gotovo je nemoguće odrediti koji je novčić iz kojeg izvora u pojedinoj imovini. Utopija je misliti kako će se upisom u sudski registar sredstava za reinvestiranje zaštititi od uporabe za druge poslovne namjene. Ako je pak bila svrha spriječiti neplaćanje poreza na dobitak, to se može osigurati na puno jednostavniji način.
Ministar financija zauzet je projektiranjem još jednog rebalansa proračuna pa nema vremena čuti drukčija rješenja za reinvestiranje koje bi izostavilo povećanje upisa temeljnog kapitala u sudskom registru. Naime, knjigovodstveno evidentiranje zadržanog dobitka za investicije omogućuje porezni nadzor ako poduzetnik odustane od reinvestiranja, a kada mora platiti porez i zatezne kamate itd. Na strani aktive investiranje i razvoj te proširenje poslovanja događa se prirodnim organskim rastom – širenjem tržišta, povećanjem zaliha robe, materijala i proizvodnje u tijeku i bezbroj drugih aktivnosti. Investiranje i zapošljavanje nije samo "industrijalizacija + elektrifikacija" nego puno toga vidljivog i nevidljivog u poduzetničkom pothvatu. Povećanje vlastitih izvora financiranja i suzdržavanje od isplate te neoporezivanje zadržanih dobitaka sve do njihove isplate bio bi pravi poticaj za posrnulo gospodarstvo. Degresivna bi stopa poreza na dobitak, npr. ako se zadržani dobitak isplaćuje nakon 5, 10 ili 15 godina, bila prava mjera za ublažavanje narušenog povjerenja u poduzetnike.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
