Objavljen je broj 10 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za listopad 2014.
Kakvi su F. I.-ji?
Jesen je za mnoge susret sa stvarnošću. Zbrajamo poslovne uspjehe ili neuspjehe. Jedni ovise o vremenu i prinosima zemlje, drugi o gospodarskim kretanjima i vladinim mjerama.
Treći pak o svemu tome. Skore pripreme za konačni obračun poslovanja počinjemo s inventurom. Nenaplaćene tražbine, odnosno dio imovine koju smo na temelju računa prenijeli na kupca, posebno je mučno usklađivati na fer vrijednost. Procjena naplativosti i s tim povezano vrijednosno usklađenje vodi nas u očaj - ne samo prividno nego i efektivno. Komu faktor vrijeme ide u korist? Nadati se dobrom, ljepša je strana ljudske prirode. Hoće li vjerovnici biti više ugroženi legalnim kreacijama bilance?
Omiljeni kreativni potencijal u oblikovanju bilance nalazimo u lepršavom globalnom računovodstvenom sustavu koji su osmislili u Londonu. Tom pohodu nije odolio ni "Berlin". O žaljenju za vremenom kada su se u Njemačkoj financijska izvješća sastavljala prema pravilima iz Zakona o trgovačkim društvima (HGB), ne može prežaliti ni dr. W. D. Hoffmann koji je nedavno u stručnom časopisu Der Betrieb napisao kritički osvrt na današnju informativnu funkciju bilance. Naime, njemačko je pravo trgovačkih društava dopuštalo blago precjenjivanje rashoda, a sve u funkciji ispunjenja načela opreznosti, kako bi se obuzdala pohlepa dioničara i menadžera u povlačenju dobitka. Sve to sa svrhom postignuća plemenitih ciljeva ispunjenja dospjelih obveza, odnosno zaštite vjerovnika. Nasuprot tomu, MSFI-jevi traže fer izvještaj za dioničare i burzu kako bi financijsko tržište imalo „hranu“ za održavanje „teorije veće budale“.
Sada kada je financijska moć mnogih naših poduzeća potpuno iscrpljena, kada bi se trebali pitati što smo radili i kako (drukčije) dalje, u kontekst tog razmišljanja citirat ću neke misli spomenutog autora.
Dakle, riječ je o raspravi o prednostima i nedostatcima MSFI-jeva u usporedbi s HGB-om, pa Hoffmann kaže: „MSFI-jevima se nalijepila etiketa pukog davanja informacija, a HGB-u se, za razliku od toga, pripisuje funkcija ograničavanja isplate dobitka u interesu zaštite vjerovnika. Zanemaruju li MSFI-jevi uistinu neoprezno, dakle lakomisleno, vjerovnike poduzeća. Ne daje li bilanca sastavljena u skladu s HGB-om uistinu nikakvu informaciju o gospodarskoj situaciji poduzeća? Ima li opravdanja za tu oprečnu strukturu razmišljanja? (...) Nisu li vjerovnici poduzeća više ugroženi legalnim kreacijama bilance – jer su pogrešno ili loše informirani – nego li prekomjernim isplatama dobitka.“
Prisjetimo se samo ukidanja pozicije izvanrednih prihoda u Računu dobiti i gubitka. MSFI-ji su je namjerno eliminirali kako vjerovnici (bankari) ne bi mogli vidjeti da su tekući dobitci proizišli iz izvanrednih i neponovljivih događaja itd. Uljepšani rezultati s odgođenim otpisima vraćaju se kao i bumerang. Razlika je jedino u tome što potrošeni novac (dividende i dobitke) neće nitko vratiti, pa čak ni oni koji sada traže sanaciju (otpis dugova) u predstečajnim nagodbama.
Hoffmann rezignirano zaključuje: „Uzorno bilanciranje u skladu s HGB-om nikoga ne zanima. Sastavljač bilance ima svu slobodu prilikom oblikovanja bilance i u slučaju potrebe može sve - pa i dati dezinformaciju.“
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
