Novi broj RRiF-a

Objavljen je broj 7 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za srpanj 2014.

• Sadržaj časopisa možete pogledati ovdje.

---

Radničko samoupravljanje i Tito još žive. Tužnu dolinu nije stvorio ni Bruxelles ni Beograd, nego lijeni i nesposobni ljudi Lijepe naše. Gubim i posljednju nadu da ovdje itko nešto može promijeniti. Lumpenproleterski idiotizam nije zdušnije prihvaćen nigdje tako kao što je to u nas.
Kad je Linić prenio obračune plaća proračunskih korisnika u FINA-u, nitko nije tražio referendum za zaštitu knjigovođa jer će se poslovi i prijelaz ovih ljudi odvijati u okrilju državne institucije gdje su najveća radnička prava na čelu s drugovima iz sindikata.
Pokušaj racionaliziranja i smanjivanja troškova za pomoćne poslove u državnim institucijama i ustanovama – od čistačica, majstora, kuharica, vozača i drugoga pomoćnog osoblja – a na kojima bi državni proračun uštedio pišljivih 700 milijuna kuna godišnje, propao je. Porezni obveznici podržavaju referendum o stupidnoj ideji zaštite radnika od privatnih poslodavaca koji bi taj posao radili jeftinije, kao da se ta činjenica ne tiče svih nas. Socijalizacija državnog troška i duga za koji se uzimaju krediti koje će otplaćivati i naši unuci, krajnje je nepoštena.
Realno gledajući, problem izdvajanja (spin-off) pomoćnih djelatnosti trebalo je već jučer uzeti u organizacijsko restrukturiranje, ali na postupan način. Trebalo je to učiniti kombiniranjem outsourcinga, ponudom radnicima da osnuju svoju tvrtku kojom će preuzeti te poslove, ili pak unutarnjom reorganizacijom učiniti tržišno konkurentnima pomoćne poslove. Osnivanjem jedne velike tvrtke za cijelu zemlju je promašena ideja. Očekivati da će osobe s niskim primanjima otkupiti udjele prema modelu ESOP posve je nerealno. Možda treba učiti na iskustvima drugih, kao npr. u slučaju talijanske tvornice za plastične vreće iz Ravenne. Ponuda iz bankrotirane tvornice bila je (ukratko) ovakva: otkupite tvornicu na način da će mirovinski fond vratiti uplate onima koji se odluče kupiti udjele, a za nedostajuću razliku možete dobiti kredit iz fonda Saveza zadrugara. Radnicima je predočeno da će morati odmah sebi smanjiti plaće za 20 %, istodobno će morati raditi više poslova (a ne samo po sistematizaciji), morat će se specijalizirati za određene (nove) poslove, a novac koji bi dobili za otpremnine moraju uložiti u tvrtku. Od ponude je odmah odustalo oko 40 % radnika. Preostali su prihvatili poduzetničku avanturu. Kao suvlasnici poduzeća prihvatili su logiku poduzetnika i poduzetničku kulturu i krenuli u odurni kapitalizam.
A kod nas svi s prijezirom gledaju na privatno poduzetništvo, a novi ministar znanosti bi čak iselio svoje stvari iz sobe koju bi mu čistila spremačica iz privatne tvrtke.
Ako nada posljednja umire, mnogi smo je već izgubili s obzirom na ideologiju koju je prihvatio velik dio našeg naroda. Nadu može vratiti netko tko će razložno objasniti tu našu stvarnost. Ili, primjerice, kada smo čuli da je od zajedničkih (državnih) dugova vraćeno nešto iz tekućih proračunskih prihoda? Hoćemo li se poniziti objavom bankrota? Ako su nas banke i kreditori „opljačkali“, zar smo mislili da će se i to socijalizirati?

 Dr. sc. Vlado Brkanić

Povratak na vijesti