Objavljen je broj 4 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za travanj 2014.
Sretan put
Sasvim sam sigurna da gospodarstvo u ovoj godini ima bolje uvjete za razvoj jer je recesija iza nas. Tako je slovenska premijerka Alenka Bratušek izjavila u veljači u intervjuu za najveći njemački gospodarski tjednik WirstschaftsWoche. Uz ostalo najavljuje privatizaciju 15 velikih poduzeća u državnom vlasništvu. Na predstavljanju tih tvrtki u Parizu, Milanu, Moskvi i Düsseldorfu najveći interes za ulaganje pokazalo je čak 65 njemačkih poduzeća.
Sjećamo li se da je neki naš predsjednik Vlade ikada dao intervju za neke europske novine kad je u pitanju gospodarstvo? U nas recesija nezaustavljivo traje već šest godina i ne nazire joj se kraj. Ne događaju se promjene koje bi ohrabrile ulagače (pa i domaće), niti je na vidiku nešto poticajno. Jedino što se događa ili najavljuje jest fiskalno opterećenje (najnovije povećanje doprinosa za zdravstvo s 13 % na 15 %). Sve ih je više koji zaključuju bilance i odlaze s porukom kako se ovdje ne može raditi. Mi pak mislimo kako smo posebni i kako oni koji dolaze ne bi na nama trebali zaraditi. Ta je mudrost sjajna, ali zašto onda, ako smo tako pametni, to ne uspijevamo prodati drugima? Svjedoci smo kako svaki pokušaj minorne izmjene Zakona o radu izaziva revolucionarne akcije sindikata. Kao da smo sami protiv sebe – ne želimo vidjeti za koju cijenu drugi nude proizvode i usluge.
Još se uvijek borimo s prolaskom JOPPD-a u informacijski sustav Porezne uprave. Gotovo totalna kontrola financijskog poslovanja. Nekad SDK, danas PU, kao da su u pitanju sredstva u društvenom vlasništvu. Toliko opsežan nadzor nameće se samo zbog nekih mangupa. Zar će netko „štancati“ putne naloge da bi platio manje poreza ili da na taj način izvuče novac iz trgovačkog društva? Na naknadama za kilometražu može se iz tvrtke izvući puno novca, zar ne? U Švicarskoj je ta naknada oko 4,50 kn za prijeđeni kilometar, a u nas se ne mijenja 10 godina iako je cijena goriva povećana za 150 %. U nas više nitko neće na službeni put privatnim automobilom. Razumije se, neka kupe aute oni koji šalju zaposlenike na put. Tako na svim razinama, osobito na državnoj. Koliko bi bilo isplativije platiti troškove taksija i rent á cara ili naknadu za uporabu vlastitog automobila nego ovo što se plaća. Pa i uz pretpostavku da netko navuče koji kilometar više.
Ekonomija je prokleto dosadna stvar. Koliko se više od tog užasa odmičeš, on te opet sustiže, a ono što si propustio, ne oprašta se. Koliko samo prijepora oko komorskog doprinosa, turističke članarine, plaćanja anakronih i parazitskih institucija. Ali, politikantstvo je iznad svega. Sada svi na izbore za Europski parlament! Možda ćemo i mi s njima tamo? To je jako bitno. Čak ni predsjednik Vlade ne zna što naši (njegovi) izabranici tamo rade. Nije ga to zanimalo. Prodavača magle koliko ti srce želi.
Dr. sc. Vlado Brkanić
