Objavljen je broj 7 časopisa Računovodstvo Revizija i Financije za srpanj 2013.
San i java
„Hrvatima je ponajveća strast Europa, Zapad, europska znanja i umjetnost.“ Te misli najvećega hrvatskog književnika Matoša (1873. – 1914.) o europskoj budućnosti našeg naroda sazdanoj na gospodarskoj i političkoj osnovi, danas postaju stvarnost. Granice nisu nestale, one su i dalje nešto što obilježava administrativno područje koje ponajprije određuje podanike koji će plaćati poreze u svoj lokalni proračun. Dio tako ubranoga poreznog novca uplatit će se i u proračun Europske unije (za Hrvatsku je to oko 600 mil. eura godišnje).
Najvažniji izvor poreznih prihoda u nas čini PDV (oko 65% od svih poreza). Zakonsko uređenje toga poreza dobili smo malo prije u odnosu na dan našeg ulaska u EU (objava u Nar. nov., br. 73 od 18. lipnja). S obzirom na to da je to najznačajniji propis koji uređuje razmjenu dobara i usluga između sudionika trgovine i poduzetnika na tržištu od 510 mil. stanovnika EU, i to na bitno drukčiji način nego što je to uređivao dosadašnji tuzemni sustav PDV-a, tko će nam oprostiti pogreške koje ćemo počiniti s obzirom na nerazumljive tekstove (preuzete iz Direktiva) koje bi Ministarstvo financija trebalo objasniti Pravilnikom o PDV-u. Kako će se voditi porezne evidencije, kako postupati u pojedinim poslovnom situacijama i dr., svi će (pa i porezna administracija) ovakvim odmakom od davanja naputaka izmaknuti teretu odgovornosti. Iz dosadašnjeg iskustva, nas porezne obveznike „jako vole porezni nadzornici“ koji po nalogu „vrha“ uvijek moraju barem nešto naplatiti, pa i tamo gdje nije bilo utaja ili namjere za poreznu evaziju ili tamo gdje su moguća drukčija postupanja zbog nejasnih propisa, kako bi opravdali svoje „dnevnice“.
I nemojte misliti kako se to događa samo vama koji objektivno ne možete znati sve detalje iz poreza! Događa se i drugima – malima i velikima za koje se misli da znaju sve porezne tajne. Ne treba nas čuditi što je tako malo stranih ulaganja; tome u velikoj mjeri pridonosi i „prijateljsko poslovno okruženje“ o kojemu se još više zna izvan granica, više nego što mi to mislimo.
Sada nastupa sasvim drukčija situacija ne samo za nas nego i za poreznike za koje se stvari umnogome kompliciraju. Uz naše propise imamo pravo svaku kontrolu u primjeni PDV-a ocjenjivati prema europskim smjernicama i uredbama o PDV-u te preispitati postoje li o tome iskustva drugih članica EU ili presude Europskog suda u Luxembourgu. Svaka suprotnost rješenju o poreznom nadzoru ne mora značiti našu „kapitulaciju“; pravna se sigurnost povećava – ona će biti snažnija.
Čini se da nikada kao sada nismo bili na nižoj razini dobrih odnosa s „poreznom vlašću“. Djelatnici Porezne uprave su pod golemim pritiskom kao da do sada „nisu ništa radili“, a oko njih se namnožilo mnoštvo „poreznih utajivača“, sve samih prevaranta koji ništa ne rade nego samo smišljaju porezne prijevare. A suradnje i razumijevanja nikad nam više nije trebalo nego danas. U konkurenciji nije samo hrvatski poduzetnik nego i hrvatski porezni sustav u odnosu na 27 zemalja EU. Ugroza je golema, kao što su i prilike. Mi (poduzetnici) već smo naviknuli birati između – biti ili ne biti („to be or not to be“). Ta se igra nastavlja i u EU! Nekadašnji san postaje java, ali za sve.
Dr. sc. Vlado BRKANIĆ
