Stoga je ispravno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu jer je utvrdio da je tuženik stvarno kroz utuženi vremenski period naplatio od tužitelja spornu razliku kamatu a ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svom ugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti Napominje se kako pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se a stranka se na ništetnost može pozivati i prigovorom u parnici što znači da nije nužno isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 749 06 2 od 10 listopada 2006 Također pravilno je prvostupanjski sud zaključio da istaknuti prigovor zastare nije osnovan jer se i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji sukladno odredbi članka 20 Zakona o sudovima usklađuje sudsku praksu i nadležan je u ravnopravnoj primjeni materijalnog prava izjasnio u odluci pod poslovnim brojem Rev 2245 17 kako pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe a pravomoćnost je nastupila donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 14 lipnja 2014 pa stoga nije došlo do zastare u smislu odredbe članka 241 Zakona o obveznim odnosima Nar nov br 35 05 41 08 125 11 78 15 29 18 dalje ZOO 05 odnosno sukladno ranije važećoj odredbi članka ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
