Drugostupanjski sud je polazeći od sadržaja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između tužene kao davateljice uzdržavanja i supruga sad pokojnog S D 13 srpnja 2010 a kojim se ona obvezala pružiti S D svu brigu oko njega za života te obvezu ukopa a za uzvrat na nju za života prenio svoj suvlasnički dio na nekretninama položenim u z u 5765 k o S analizirajući rezultate provedenog postupka ocijenio da predmetni ugovor po naravi aleatorni je pravno valjan unatoč činjenici što je pokojni S D preminuo tri dana po njegovom sklapanju odnosno ocijenio da tužena nije imala saznanja o skoroj smrti primatelja uzdržavanja baš kao da i ugovor nije sklopljen s namjerom da se osujeti tužitelja izvanbračnog sina pokojnog S D u nasljeđivanju Stoga je ocijenio da je sporni ugovor a koji je odraz suglasne volje ugovornih stranaka a ne prividni pravni posao iz čl 385 Zakona o obveznim odnosima Narodne novine broj 35 05 i 41 08 dalje ZOO je proizveo pravne učinke a nema nedostataka koji bi ga činili ništavim u smislu odredbe čl 322 ZOO Obrazlažući razloge zbog kojih je otklonio prigovor tužitelja da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen s pobudom ugovornih stranaka da se njega kao izvanbračnog sina sad pokojnog S D liši zakonskog nasljeđivanja povodom smrti ovog drugostupanjski sud ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
