Hrvatska udruga za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama - "I" obratila nam se upitom u vezi ulaska u sustav poreza na dodanu vrijednost. Udruga "I" neprofitna je organizacija koja okuplja stručne i znanstvene djelatnike različitih oblasti radi promicanja interesa djece s teškoćama u razvoju i pruža podršku u njihovom obrazovanju i socijalizaciji. U svom djelovanju Udruga „I" koju je Državni zavod za statistiku razvrstao u podrazred 85322 - ostale djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja surađuje s pojedincima, ustanovama, lokalnim samoupravama, institucijama i organizacijama. Kako dio pružanja stručne i organizacijske podrške integraciji djece s poteškoćama podrazumijeva edukaciju učitelja o radu s učenicima s teškoćama kao i pružanje pomoći integriranom učeniku putem izravnog rada asistenta u nastavi, Udruga „I" je u suradnji s Uredom za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba tijekom 2009. godine osposobila i organizirala asistente za više od sto učenika s teškoćama u razvoju. Asistenti u nastavi većinom su apsolventi učiteljskog, edukacijsko-rehabilitacijskog ili drugih društvenih fakulteta, a naknada za rad isplaćuje im se putem Student-servisa. Isplata naknada za asistente provodi se na način da Gradski ured odobrava sredstva za pojedinog asistenta i doznačuje ih školi koja temeljem fakture i naznačenog broja sati rada asistenta sredstva doznačuje Udruzi „I" koja educira, koordinira i nadzire asistente, a asistentu se temeljem studentskog ugovora u kojem je kao poslodavac navedena udruga isplaćuje iznos koji je škola doznačila. Prema navodima u upitu Udruga „I" za svoje sudjelovanje pri isplati naknada za asistente ne prima naknadu obzirom da se uglavnom radi o transferu sredstava. Međutim kako je na taj način fakturirano i knjiženo oko 400.000,00 kuna prihoda u 2009. godini i da je udruga u istoj godini ostvarila oko 8.000,00 kuna prihoda od prodaje tiskovina te 20.000,00 kuna od održanih seminara i radionica postavljeno je pitanje da li je udruga obvezna upisati se u sustav poreza na dodanu vrijednost. U upitu je navedeno da je ovakva praksa uslužnog transfera prestala i da Udruga "I" u 2010. godini ne očekuje ni približan iznos prihoda.
U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.
Poduzetnik, a time i porezni obveznik je, prema odredbama članka 2. stavak 3. i članka 6. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09., dalje: Zakon), a u vezi s odredbom članka 22. stavak 1. Zakona, svaka pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda, ako je od obavljenih isporuka dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini, nakon odbitka vrijednosti isporuka koje su prema člancima 11. i 11.a Zakona oslobođene poreza, ostvarila godišnju vrijednost isporuka veću od 85.000,00 kuna. Ako poduzetnik nije ostvario godišnju vrijednost isporuka veću od 85.000,00 kuna oslobođen je plaćanja poreza na dodanu vrijednost i ne smatra se obveznikom poreza na dodanu vrijednost, međutim nema pravo na iskazivanje poreza na izdanim računima i ne može odbiti porez koji mu zaračunaju ostali poduzetnici.
Odredbama članka 11. stavak 1. točka g) Zakona i članka 69. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09., u dalje: Pravilnik) propisano je da su plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene usluge i isporuke dobara povezane sa socijalnom skrbi, uključujući one što ih obavljaju i isporučuju domovi za starije i nemoćne osobe, ustanove, tijela s javnim ovlastima ili druge organizacije sukladno posebnim propisima na području socijalne skrbi.
Prema odredbama članka 69. stavak 2. Pravilnika, uslugama i isporukama dobara koje su povezane sa socijalnom skrbi smatraju se sve one usluge i isporuke dobara koje se mogu obavljati prema posebnim propisima iz područja socijalne skrbi kojima se korisnicima socijalne skrbi osigurava stanovanje, prehrana, briga o zdravlju, odgoj i obrazovanje, psihosocijalna rehabilitacija, njega i druge slične potrebe.
Odredbama članka 88. Pravilnika propisno je da ako poduzetnik koji obavlja oslobođene isporuke dobara i usluga iz članka 11. i 11.a Zakona, obavlja i oporezive isporuke dobara i usluga te isporuke podliježu oporezivanju u smislu članka 2. stavka 1. Zakona.
U skladu s navedenim, obzirom da se usluge pomoći odnosno asistencije učenicima s teškoćama u razvoju mogu smatrati uslugama socijalne skrbi koje su u smislu članka 11. stavak 1. točka g) Zakona odnosno članka 69. stavak 1.12. pravilnika oslobođene plaćanja poreza na dodanu vrijednost u konkretnom slučaju ako Udruga "I" u skladu s posebnim propisima na području socijalne skrbi obavlja školi navedene usluge pomoći odnosno asistencije nije obvezna upisati se u sustav obveznika poreza na dodanu vrijednost ako je vrijednost takvih usluga u prethodnoj godini bila veća od 85.000,00 kuna. Napominjemo, ako je Udruga „I" uz svoju osnovnu djelatnost obavljala i neku gospodarsku djelatnost čijim je obavljanjem u prethodnoj godini ostvarila godišnju vrijednost oporezivih isporuka dobara ili usluga iz članka 2. stavak 1. Zakona u iznosu većem od 85.000,00 kuna postaje obveznikom poreza na dodanu vrijednost od 1. siječnja 2010. godine.
