Primili smo upit poreznog obveznika „A“ d.o.o., u svezi neoporezivih primitaka radnika u obliku popusta u trgovinama. Naime, u upitu je postavljeno pitanje mogu li se popusti koje bi ostvarili zaposlenici društva pri kupnji u njihovim trgovinama, smatrati prigodnim nagradama do iznosa od 2.500,00 kn godišnje.
Porezni tretman primanja radnika odnosno primitaka po osnovi nesamostalnog rada propisan je Zakonom o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13., 125/13., 148/13. i 143/14.), a prema čl. 14. st. 1. t. 1. podtočkama 1.1. i 1.2., toga Zakona, primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju se: 1. svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su:
1.1. plaća koju poslodavac isplaćuje radnicima u svezi sa sadašnjim radom, prijašnjim radom po osnovi prijašnjeg radnog odnosa ili budućim radom po osnovi sadašnjeg radnog odnosa,
1.2. primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa.
Člankom 13. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13., 125/13., 148/13. i 157/14.) propisano je kako se u skladu s odredbama čl. 14. st. 1. t. 1. podtočke 1. 2. Zakona o porezu na dohodak, primicima po osnovi naknada, potpora, nagrada, dnevnica i otpremnina smatraju primicima od nesamostalnog rada ako prelaze iznose iz st. 2. toga članka. Svi drugi primici koji nisu navedeni u st. 2. i 3. toga članka smatraju se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada u ukupno isplaćenom iznosu. Članak 13. st. 11. Pravilnika o porezu na dohodak propisuje kako se u skladu s odredbama čl. 10. t. 9. Zakona o porezu na dohodak, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima, i to za prigodne nagrade do 2.500,00 kn godišnje (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.).
Slijedom navedenoga, Zakonom i Pravilnikom o porezu na dohodak propisano je što se smatra dohotkom od nesamostalnoga rada, a propisane su iznimke, odnosno slučajevi kada se i pod kojim uvjetima primanja radnika ne smatraju dohotkom.
Napominjemo kako su određene iznimke, kada je riječ o neoporezivim primicima radnika propisane uvažavajući odredbe Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.) te posebne ugovore koji se mogu sklapati na temelju toga Zakona, a koji se primjenjuje na sve radnika neovisno o činjenici tko je poslodavac odnosno da li je to trgovačko društvo, udruga, sindikat ili tijelo državne uprave. Uvažavajući posebne ugovore sklopljene na temelju Zakona o radu, kojima se poslodavci obvezuju, između ostaloga, radnicima isplatiti prigodne nagrade za vrijeme određenih blagdana, praznika, godišnjih odmora ili drugih posebnih prigoda, Pravilnikom o porezu na dohodak propisano je kako se takve isplate, koje godišnje ne prelaze iznos od 2.500,00 kn ne smatraju dohotkom.
Slijedeći navode iz upita, ostvarivanje prigodne nagrade bilo bi uvjetovano kupnjom u trgovinama društva odnosno poslodavca, čime bi iznos nagrade po radniku ovisio o količini kupljene robe u trgovini. Stoga se, u konkretnom slučaju, popusti koje bi ostvarili radnici društva ne bi mogli smatrati neoporezivim primitcima odnosno prigodnim nagrada u smislu propisa o porezu na dohodak. Naime, predloženi oblik davanja nagrada radnicima temeljno je uvjetovan kupnjom odnosno potrošnjom, visinom potrošnje i to u trgovinama poslodavaca, a ne radom kod poslodavca, te se stoga ne smatra prigodnom nagradom radnika u smislu propisa o porezu na dohodak.
Međutim, ukoliko bi svi radnici društva ili pojedini radnici, ostvarili popuste veće od popusta koji su dostupni svim kupcima, tada bi se taj iznos razlike u popustu između radnika i drugih potrošača smatrao dohotkom od nesamostalnog rada.
