Od poreznog obveznika gosp. P. Š., primili smo upit koji se odnosi na isplatu dnevnica za službena putovanja u inozemstvo. U upitu je navedeno da je porezni obveznik upućen od svoga poslodavca na službeni put u Italiju, na kojemu je u toj državi ukupno proveo 58 sati i 30 minuta, a u tuzemstvu ukupno 20 sati. Porezni je obveznik zbog dobivenih različitih tumačenja postavio pitanje na koliko deviznih i kunskih dnevnica ima pravo po tom službenom putovanju.
Člankom 10. točka 9. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04.) propisano je da se porez na dohodak ne plaća na primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 14. stavak 1. istoga Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće, do propisanih iznosa.
Člankom 13. stavak 2. točke 13. i 14. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05. i 96/06.) propisano je da se u skladu s odredbama članka 10. točka 9. Zakona o porezu na dohodak, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima, između ostalih dnevnice u zemlji do 170,00 kuna dnevno za službeno putovanje koje traje više od 12 sati dnevno te dnevnice u inozemstvu do iznosa i pod uvjetima utvrđenim propisima o izdacima za službena putovanja za korisnike državnog proračuna.
U tom smislu dnevnice za službena putovanja j inozemstvo uređuje Uredba o izdacima za službena putovanja u inozemstvo koji se korisnicima državnog proračuna priznaju u materijalne troškove (Nar. nov., br. 50/92. i 73/93.) i Odluka o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna (Nar. nov., br. 8/06.). Člankom 9. Uredbe o izdacima za službena putovanja u inozemstvo koji se korisnicima državnog proračuna priznaju u materijalne troškove propisano je da ako se izdaci za službeno putovanje u inozemstvo obračunavaju dnevnicom, jedna dnevnica obračunava se za svaka 24 sata provedena na službenom putovanju u inozemstvu, a i za ostatak vremena duži od 12 sati. Za ostatak vremena od osam do 12 sati obračunava se pola dnevnice. Za izdatke za službeno putovanje koje traje duže od 12 sati obračunava se jedna dnevnica, a za službeno putovanje koje traje duže od osam sati pola dnevnice. Prema članku 11. navedene Uredbe dnevnice utvrđene za stranu državu u koju se službeno putuje obračunavaju se od sata prelaska granice Hrvatske, a dnevnice određene za stranu državu iz koje se dolazi – do sata prelaska granice Hrvatske.
U skladu sa navedenim odredbama Uredbe o izdacima za službena putovanja u inozemstvo koja se korisnicima državnog proračuna priznaju u materijalne troškove, a vezano uz odredbe članka 13. stavak 2. točka 14. Pravilnika, proizlazi da poslodavac može radniku neoporezivo isplatiti po jednu dnevnicu za službeno putovanje u inozemstvo za svaka 24 sata provedena na službenom putovanju u inozemstvu, a za ostatak vremena od 8 do 12 sati provedenih na službenom putovanju u inozemstvu pola dnevnice i to prema iznosima propisanim za pojedine države iz Odluke o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna (Nar. nov., br. 8/06.).
Navedeno znači da u slučaju iz postavljenog upita, a za svrbe oporezivanja, poslodavac može radniku neoporezivo isplatiti 2,5 dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo te 0,5 dnevnice za službeno putovanje u zemlji, s obzirom da je na službenom putovanju radnik proveo ukupno 78 sati i 30 minuta te da mu ukupno pripada neoporezivi iznos od 3 dnevnice.
Međutim, napominjemo da u dijelu koji se odnosi na prava radnika da mu poslodavci nadoknade nastale troškove na službenom putovanju nisu mjerodavni propisi o porezu na dohodak već odredbe kolektivnih ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu koji obvezuju poslodavca. Zbog navedenog moguće je da poslodavac ima obvezu radniku isplatiti veći ili manji iznos dnevnica za službena putovanja od neoporezivih iznosa koji su propisani spomenutim Pravilnikom o porezu na dohodak, pa će ako ima obvezu isplatiti iznos veći od neoporezivog ili bez ispunjenih propisanih uvjeta za neoporezivu isplatu biti obvezan po toj osnovi radnicima utvrditi i oporezivati primitak po osnovi nesamostalnog rada (plaću).
