Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako s obzirom da je tuženikov otkaz ugovora o radu tužitelju pravomoćno utvrđen nedopuštenim tužitelj ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem nije radio zbog krivnje poslodavca a to je upravo razdoblje koje je tužitelj utužio konačno uređenim tužbenim zahtjevom dakle od srpnja 2010 kada mu je istekao otkazni rok pa do 11 siječnja 2014 kada mu je istekao otkazni rok po drugoj odluci o otkazu iz 2013 godine i to u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca sukladno odredbi čl 87 st 5 Zakona o radu iz 2009 Narodne novine br 149 09 61 11 82 12 i 73 13 dalje ZR 09 Polazeći od utvrđenja da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao dana 15 srpnja 2010 te imajući u vidu činjenicu da tužitelj u prethodna tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa nije faktično radio a to su mjeseci travanj svibanj i lipanj 2010 jer je u to vrijeme bio na bolovanju odnosno s bolovanja se vratio u svibnju 2010 ali nije niti nastavio s radom jer je premješten na drugo radno mjesto koju odluku je odmah pobijao to sud prvog stupnja ispravno zaključuje da se tužitelju za obračun naknade plaće valja uzeti razdoblje u kojem je zaista radio a to je razdoblje od rujna do studenog 2009 jer je u prosincu 2009 otišao na bolovanje Svako drugačije tumačenje bilo bi protivno duhu odredbe čl 87 st 5 ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
