Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja osnovano je zaključio sud prvog stupnja da prednica tužiteljice nekretninu nije mogla posjedovati kao svoju već je u smislu odredbe članka 11 stavak 1 ZV a priznavala višu vlast R K koji joj je nekretninu dao na korištenje do opoziva dakle radilo o nesamostalnom posjedu koji nije bio niti pošten u smislu članka 18 stavak 3 ZV a i kao takav ne može biti osnova za stjecanje prava vlasništva Stoga se tijek vremena takvog posjeda u smislu članka 160 ZV a ne može uračunavati u posjed tužiteljice Kako prema utvrđenju suda tužiteljica ničime nije dokazala da bi bila nasljednica pok T B tada se nisu mogle primijeniti niti pretpostavke iz članka ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku