Nabava materijala u državama članicama Europske unije

     Švicarska tvrtka A nabavlja materijal u državama članicama Europske unije i dovozi ga u Republiku Hrvatsku tvrtki B d.o.o. na doradu. Da bi mogla obavljati svoje poslove u Europskoj uniji, švicarska tvrtka A zatražila je hrvatski PDV identifikacijski broj. Tvrtka B d.o.o. izrađuje prema narudžbi švicarske tvrtke A gotov proizvod (krevet, madrac) iz njihovog materijala. Prilikom izrade dodaje se materijal od tvrtke B d.o.o., koji ona nabavlja od hrvatskih dobavljača te manji dio od dobavljača iz država članica i tvrtka B d.o.o. obavlja uslugu izrade gotovog proizvoda. U vezi s navedenim postavljena su pitanja:
      1. Da li je potrebno obračunati porez na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) po stopi 25 % na materijal i uslugu koji se zaračunava švicarskoj tvrtki A i u tom računu navesti hrvatski PDV identifikacijski broj dodijeljen švicarskoj tvrtki A?
      2. Da li se na računu navodi švicarski porezni broj i u nastavku se piše prijenos porezne obveze prema čl. 17. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. i 99/13. – Rješenje USRH; u daljnjem tekstu: Zakon) što znači da švicarska tvrtka A treba na uslugu koju joj je obavila tvrtka B d.o.o. obračunati i platiti PDV prema švicarskom zakonodavstvu?
      3. Gotov proizvod cijelo vrijeme ostaje u Europskoj uniji. Švicarska tvrtka A izdaje račune svojim kupcima kreveta i madraca iz drugih država članica sa hrvatskim PDV identifikacijskim brojem te na tim računima navodi da je isporuka oslobođena plaćanja PDV-a prema čl. 41. st. 1. Zakona. Da li je švicarska tvrtka ispravno postupila ili je na računima trebala navesti švicarski porezni broj?
 
      U dopisu se nadalje navodi da od 1. kolovoza 2013. tvrtka B d.o.o. za obavljene usluge izrade gotovog proizvoda švicarskoj tvrtki A izdaje račune u kojima se vidi kolika je vrijednost obavljene usluge, a koliko iznosi vrijednost materijala, te se navodi da na uslugu izrade gotovog proizvoda, odnosno dorade PDV nije zaračunan temeljem čl. 41. st. 1. t. a) Zakona.
 
      1. i 2. Iz odredbe čl. 17. st. 1. Zakona proizlazi da se mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku koji djeluje kao takav smatra mjesto sjedišta tog poreznog obveznika. Ako se te usluge obavljaju stalnoj poslovnoj jedinici poreznog obveznika u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta poreznog obveznika, mjestom obavljanja usluga smatra se sjedište stalne poslovne jedinice. Ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica ne postoje, mjestom obavljanja usluga smatra se prebivalište ili uobičajeno boravište poreznog obveznika primatelja usluge.
 
      Ako jedinstvena transakcija istovremeno ima obilježja isporuke dobara i obilježja obavljene usluge, za razvrstavanje su bitna ona obilježja koja određuju stvarni gospodarski sadržaj transakcije, uzimajući u obzir volju ugovornih strana što je propisano čl. 8. st. 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13. i 85/13.).
      Razgraničenje radi li se o isporuci dobara ili obavljenoj usluzi ovisno o tome da li je udio materijala više od 50% odnosi se samo na popravak dobara.
 
      Prema navedenom ako su tvrtka B d.o.o. i švicarska tvrtka A sklopili ugovor o obavljanju usluge dorade smatramo da se radi o jedinstvenoj usluzi koju nije potrebno dijeliti na njene komponente odnosno posebno na vrijednost materijala, a posebno na vrijednost usluge dorade.
 
      Stoga u računima što ih tvrtka B d.o.o. ispostavlja nije potrebno posebno navoditi materijal odnosno dobra, a posebno uslugu dorade, već je potrebno izdati račun za jedinstvenu uslugu dorade.
 
      Nadalje, švicarska tvrtka A ima sjedište u Švicarskoj, a ne u Republici Hrvatskoj, obzirom da se dodjelom hrvatskog PDV identifikacijskog broja ne smatra da joj je sjedište u Republici Hrvatskoj.
 
      Prema tome na obavljenu uslugu dorade tvrtka B d.o.o. neće obračunati hrvatski PDV, obzirom da se radi o usluzi koja se oporezuje prema sjedištu poreznog obveznika primatelja. Tvrtka B d.o.o. će u računu, što će ga za obavljenu uslugu dorade izdati švicarskoj tvrtki A, uz sve elemente propisane čl. 79. Zakona navesti da se radi o prijenosu porezne obveze temeljem čl. 17. st. 1. Zakona.
 
      3. Mjestom isporuke dobara koja otprema ili prevozi isporučitelj, kupac ili treća osoba, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza do kupca sukladno čl. 13. st. 1. Zakona.
 
      Isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koji djeluju kao takvi u toj drugoj državi članici oslobođene su plaćanja PDV-a prema odredbi čl. 41. st. 1. t. a) Zakona.
 
      Prema tome mjesto isporuke dobara koja švicarska tvrtka A isporučuje poreznim obveznicima sa sjedištem u drugim državama članicama je Republika Hrvatska. Obzirom da se radi o isporuci dobara unutar Europske unije, švicarska tvrtka A u računu za obavljenu isporuku treba uz hrvatski PDV identifikacijski broj navesti elemente propisane čl. 79. Zakona te da se radi o oslobođenoj isporuci dobara unutar Europske unije temeljem čl. 41. st. 1. t. a) Zakona.

Povratak na mišljenja