Mjerodavni propis u prometu nekretnina – pitanje zastare

      Zaprimili smo upit poreznog obveznika navedenog u dostavnom spisku, kojim traži tumačenje mjerodavnog zakona o porezu na promet nekretnina u smislu poreznog obveznika ali i eventualnog proteka zastarnog roka za neprijavljenu i nepodmirenu obvezu poreza na promet nekretnine.
Iz dostavljenog upita je razvidno da je porezna obveza nastala otprilike 1991. (ugovor stranci nije dostupan pa nije poznat točan datum nastanka porezne obveze), pa se postavlja pitanje da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara za eventualno nepodmirene obveze poreza na promet nekretnina. Ukoliko zastara nije nastupila, tko se danas smatra poreznim obveznikom i koje odredbe reguliraju takvu poreznu obvezu. Predmet stjecanja je poslovni prostor, a stjecatelj i otuđitelj su strane pravne osobe.
Iz predmetnog upita je razvidno da je kupoprodajnim ugovorom vjerojatno sklopljenim 1991. godine pravna osoba A (stjecatelj) stekla poslovni prostor od pravne osobe B (otuđitelj). Stjecatelj je uslijed nedostataka u ugovoru pokrenuo sudski spor radi utvrđivanja vlasništva koji je okončan presudom iz 1992., kojom presudom je potvrđeno da je kupac stekao pravo vlasništva. Nastanak porezne obveze vjerojatno nikada nije prijavljen Poreznoj upravi. Zbog anonimnosti stranke Odvjetničkog društva iz dostavnog spiska, daje se odgovor temeljem poznatih činjenica.
Člankom 27. Zakona o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97., 153/02. i 22/11. – dalje: Zakon) u prijelaznim i završnim odredbama propisano je da u predmetima razreza poreza na promet nekretnina u kojima je porezna obveza nastala prije stupanja na snagu tog Zakona, a nastanak porezne obveze nije prijavljen do dana stupanja na snagu navedenog Zakona, porez na promet nekretnina utvrdit će se po tom Zakonu. Porez na promet nekretnina se ne plaća, ako je u trenutku sklapanja ugovora o prijenosu nekretnina takav promet bio oslobođen od plaćanja poreza.
Slijedom navedenog, mjerodavan je važeći Zakon o porezu na promet nekretnina, a ne Zakon o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 53/90., 61/91. i 95/94.) koji je bio važeći u trenutku nastanka porezne obveze. Eventualna nadležnost Zakona iz 1990. utemeljuje se u dijelu citiranog članka 27. Zakona kojim je propisano da se porez na promet nekretnina ne plaća, ako je u trenutku sklapanja ugovora o prijenosu nekretnina takav promet bio oslobođen od plaćanja poreza.
Člankom 4. Zakona o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 53/90., 61/91. i 95/94.) taksativno su navedeni slučajevi u kojima se ne plaća porez na promet nekretnina te nije predviđeno izuzeće od obveze plaćanja poreza na promet nekretnina kod kupnje poslovnog prostora.
Prema čl. 6. Zakona obveznikom poreza na promet nekretnina smatra se stjecatelj nekretnine. Odredba o osobi poreznog obveznika prinudne je naravi i ne može se mijenjati ugovorom stranaka.
U pogledu zastare ove porezne obveze možemo istaknuti sljedeće. Institut zastare u poreznom pravu uređen je Općim poreznim zakonom (Nar. nov., br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13. – dalje: OPZ). Na pitanja koja nisu uređena OPZ-om primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima kao lex generalis. Sadržaj instituta zastare u poreznom se pravu razlikuje od onoga u građanskom pravu. U poreznom se pravu institutom zastare smatra nemogućnost postavljanja zahtjeva iz porezno – dužničkog odnosa, kao i nemogućnost donošenja, mijenjanja, ukidanja ili provedbe određenih akata nakon proteka određenog vremena. Odredbom čl. 24. st. 2. OPZ-a propisano je da prava iz porezno dužničkog odnosa prestaju zastarom iz čega proizlazi da nastupom zastare zastarijeva samo pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ali ne zastarijeva i sama obveza.
OPZ propisuje trogodišnji rok relativne zastare prava iz porezno pravnog odnosa pri čemu su čl. 94. st. 3. OPZ-a taksativno navedena prava koja zastarijevaju. Tako, između ostalih prava, zastarijeva pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe. Zastara počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamatu i troškove ovrhe (čl. 94. st. 4. OPZ-a).
Slijedom navedenog zastara ne može početi teći kad porezno tijelo nije znalo, a niti je imalo mogućnost saznati za postojanje poreznog obveznika koji je bio dužan prijaviti nastanak porezne obveze. Porezna obveza poreza na promet nekretnina nastaje u trenutku zaključenja ugovora ili drugog pravnog posla kojim se stječe nekretnina, ali ako porezni obveznik ne prijavi poreznu obvezu u zakonskom roku od 30 dana (čl. 17. st. 1. Zakona) a niti je poreznom tijelu dostavljena isprava o stjecanju od strane javnog bilježnika odnosno odluka suda ili drugoga tijela kojom se mijenja vlasništvo nekretnina u zemljišnim knjigama (čl. 15. Zakona) zastarni rok ne može početi teći prije no što je porezno tijelo znalo a niti je moglo znati za činjenicu da je stjecatelj postao porezni obveznik.
Isto potvrđuje i sudska praksa pa je tako Upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Us-911/2005-4 od 14. svibnja 2008. istaknuo „….Porezno tijelo nije moglo utvrditi poreznu obvezu u 1998. jer nije znalo za nastalu poreznu obvezu, pa zastara prava na utvrđivanje poreza nije mogla početi teći 01. siječnja 1999. Porezno tijelo je za nastanak porezne obveze saznalo tek 2003., te je u istoj godini i izvršilo razrez poreza. Prema tome o ovom slučaju nije nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza. …..“
Zaključno ističemo da u konkretnom predmetu nije nastupila zastara poreza na promet nekretnina budući nastanak porezne obveze nikada nije prijavljen poreznom tijelu, pa zastarni rok nije počeo niti teći. Stoga i dalje postoji obveza poreznog obveznika da nadležnoj ispostavi Porezne uprave prijavi nastanak porezne obveze. Kod prijave nastanka ove porezne obveze, poreznim obveznikom smatrat će se stjecatelj nekretnine. Dodatno ističemo da su domaće i strane fizičke i pravne osobe izjednačene glede plaćanja poreza na promet nekretnina ako međunarodnim ugovorom nije drukčije uređeno.
Potrebnim smatramo i istaknuti da je čl. 24. st. 2. Zakona propisana novčana kazna od 2.000,00 do 50.000,00 kn kojom će se za prekršaj kazniti javni bilježnik i odgovorna osoba u sudu ili u drugom tijelu ako na propisani način nadležnoj ispostavi Porezne uprave ne dostavi ispravu s ovjerovljenim potpisom, odnosno odluku kojom se mijenja vlasništvo na nekretnini kao i svaku drugu ispravu na osnovi koje dolazi do promet nekretnine uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika postupka.

Povratak na mišljenja