Proteklih dana u informativnim medijima zapljuskuje nas jedna konstatacija koja nema ni stručnu a ni zakonsku podlogu. Radi sa o izdavanju "mjenica bez pokrića" u slučaju propasti Pevecovog poslovnog carstva. A zapravo, o čemu se radi?
Mjenica je u prvom redu kreditni instrument, a potom instrument osiguranja plaćanja i instrumnet plaćanja. Niti jednom odredbom Zakona o mjenici nije propisano da izdavatelj mjenice (trasant) mora imati novčano pokriće na žiro lii nekom drugom računu u trenutku izdavanja mjenica. Kad bi mjenični dužnik to imao, ne bi izdavao mjenice nego i plaćao. To pokriće je propisao Zakon o čeku i za izdavanje čeka koje nema uopće, ili nema dovoljno pokrića, je kažnjivo djelo.
Mjenica se u poslovnom svijetu izdaje zato što dužnik u vrijeme njena izdavanja nema novčanih sredstava. Time ona postaje kreditni instrument s određenim (ugovorenim) rokom dospijeća za naplatu. Mjenični dužnik (najčeće trasant) mora stoga planirati svoje novčane tokove tako da bi s mjeničnim dospijećem isplatio (iskupio) imatelja mjenice koji je istu podnio na naplatu. Problem nastaje u tome što o dospijeću izdavatelj mjenica (Pevec d.o.o i dr.) nije mogao isplatiti mjenični dug koji je proizašao iz kupoprodajnih odnosa, odnosno kreditnih odnosa s bankama i drugih poslova.
U konkretnom slučaju može se raditi (što istražna tijela trebaju prikupiti dokaze) o djelima iz Kaznenog zakona koja zapravo izražavaju bit nastale situacije, a to je eventualno kazneno djelo prijevare ako se dokaže da su time htjeli pribaviti protupravnu imovinsku korist, kazneno djelo zlouporabe svojega službenog položaja, pogodovanja nekih vjerovnika, zlouporaba stečaja s ciljem da se smanji buduća stećajna masa, te najvjerojatnije zbog nesavjesnog gospodarskog poslovanja koje je bilo uzrokom stečaja, i dr. Tome se mogu pribrojiti i prekršajna djela iz Zakona o trgovačkim društvima, gdje je netko od članova uprave u slučaju prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, što je bilo vidljivo iz financijskih izvještaja, a što je očito bilo ignorirano jer su smatrali bilancu samo formalnim papirom, morao pravodobno zatražiti pokretanje stečajnog postupka.
Slom Pevecovog poslovnog carstva, uz one ranije (Kameningrad, Sutla Šenkovec i dr.) sve više iznosi na vidjelo da se ne može u poslovnu zajednicu unositi nered samo zato jer se "ja" moram razvijati. Ignoriranje stručnjaka i temeljnih pravila u finaciranju (načela kongruencije između ročnosti dugova i unovčivosti imovine) još jednom pokazuje kako se kompanije ne smiju voditi.
Kako je u svem ovom u istražni postupa uključena i gospođa Dragica Barišić - računovotkinja, za stručnu javnost je to nerazjašnjeno pitanje.
