Podnositelj upita, ovlašteni porezni savjetnik, postavio je upit vezano za (ne)obvezu osnivanja stalne poslovne jedinice nerezidenta za djelatnost najma u Republici Hrvatskoj. Naime, austrijsko društvo će steći vlasništvo nad nekretninom koja se nalazi u Republici Hrvatskoj te će tu nekretninu iznajmljivati hrvatskom poreznom obvezniku, hrvatskom povezanom društvu. S obzirom da se radi o inozemnom društvu, prilikom oporezivanja najma treba sagledati odredbe međunarodnih ugovora te stoga austrijsko društvo postavlja pitanje načina oporezivanja prihoda od najma, odnosno da li je potrebno osnovati stalnu poslovnu jedinicu u Republici Hrvatskoj ili ne.
U nastavku odgovaramo:
U ovom slučaju, budući da će austrijski porezni rezident ostvarivati prihode od najma nekretnine koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, moramo primijeniti Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 3/01, u daljnjem tekstu: Ugovor), koji čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj je snazi iznad zakona te su njegove odredbe obvezujuće.
Člankom 5. Ugovora propisano je da izraz „stalna poslovna jedinica“ označava stalno mjesto poslovanja preko kojega se poslovanje društva obavlja u cijelosti ili djelomično. Isto tako izraz „stalna poslovna jedinica„ uključuje: a) mjesto uprave, b) podružnicu, c) ured, d) tvornicu, e) radionicu, i f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili drugo mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava. Isto tako propisano je da gradilište ili građevinski ili instalacijski projekt čini stalnu poslovnu jedinicu samo ako traje dulje od 12 mjeseci. Stavcima 5., 6. i 7. toga članka propisano je da, neovisno o odredbama članka 5. stavaka 1. i 2., kada osoba koja nije zastupnik sa samostalnim statusom na koju se odnosi stavak 6. - djeluje u ime društva te ima ovlaštenje da u jednoj državi ugovornici zaključuje ugovore u ime tog društva i to tamo uobičajeno čini smatra se da to društvo u toj državi ima stalnu poslovnu jedinicu glede svake djelatnosti koju ta osoba obavlja za društvo, osim ako su njezine djelatnosti ograničene na djelatnosti navedene u stavku 4. koje ako bi se obavljale preko stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama navedenog stavka. Nadalje, ne smatra se da društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u jednoj državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja preko posrednika, generalnog komisijskog zastupnika ili drugog predstavnika sa samostalnim statusom ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti. Sama činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je u većinskom vlasništvu društva koje je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja poslovanje u toj drugoj državi (preko stalne poslovne jedinice ili na drugi način) sama po sebi ne znači da jedno društvo može postati stalna poslovna jedinica drugog društva.
Člankom 6. stavkom 1. Ugovora propisano je da se dohodak koji rezident jedne države ugovornice ostvari od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može oporezivati u drugoj državi ugovornici. Stavkom 3. toga članka Ugovora propisano je da se odredbe stavka 1. Ugovora primjenjuju na dohodak koji se ostvaruje od izravnog korištenja, davanja u zakup ili najam te na svaki drugi način korištenja nekretnine. Isto tako, stavkom 3. toga članka propisano je da se odredbe stavaka 1. i 3. primjenjuju i na dohodak od nekretnina društva i na dohodak od nekretnina koje se koriste za obavljanje samostalne djelatnosti.
Sukladno točki 6. Komentara OECD Modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (u daljnjem tekstu: Komentar), kojim je dodatno elaborirana primjena samih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, vezano za primjenu članka 5. stavka 1. OECD Modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja iz 2017. godine (u daljnjem tekstu: OECD Model) definicija „stalne poslovne jedinice“ sadrži slijedeće uvjete:
• postojanje mjesta poslovanja, tj objekt, poput prostorija, ili u određenim slučajevima, postrojenja ili oprema;
• to mjesto poslovanja mora biti „stalno“, tj. mora biti osnovano na odvojenom mjestu s određenim stupnjem trajnosti;
• obavljanje poslovanja poduzeća putem stalnog mjesta poslovanja. To znači obično da osoba, koja je na bilo koji način nesamostalna od poduzeća (osoblje), obavlja poslovanje poduzeća u državi u kojoj se nalazi stalno mjesto poslovanja.
Točka 9. Komentara OECD Modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, kojim je dodatno elaborirana primjena samih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja vezano za primjenu članka 5. OECD Modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja iz 2017. godine, navodi kako utvrđivanje da li poduzeće države ugovornice ima stalnu poslovnu jedinicu u drugoj državi ugovornici mora biti neovisno od utvrđivanja koje odredbe Ugovora se primjenjuju na dobit toga poduzeća. Na primjer, farma ili stan koji je unajmljen za potrebe ureda, a koji se nalaze u državi ugovornici i koje koristi rezident druge države ugovornice mogu činiti stalnu poslovnu jedinicu bez obzira na to da li će dobit koja se može pripisati toj stalnoj poslovnoj jedinici biti smatrana dobiti od nekretnina koja je propisana člankom 6. OECD Modela; dakle, postojanje stalne poslovne jedinice u takvim slučajevima ne mora biti relevantno za primjenu članka 6. OECD Modela, ali bi ostalo relevantno za primjenu drugih odredaba kao što su stavci 4. i 5. članka 11., podstavka c) stavka 2. članka 15. i stavka 3. članka 24. OECD Modela.
Člankom 2. stavkom 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da je porezni obveznik trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi. Stavkom 2. toga članka propisano je da je porezni obveznik i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident).
Nadalje, člankom 7. stavkom 4. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine, br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 1/17, 2/18, u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da je poslovna jedinica nerezidenta iz članka 4. Zakona i stavka 1. članka 7. Pravilnika dužna u roku od 8 dana od dana početka obavljanja djelatnosti prijaviti se u Poreznu upravu radi utvrđivanja poreznih obveza i dodjele poreznog broja odnosno osobnog identifikacijskog broja. Obveza poreza na dobit utvrđuje se uzimajući u obzir članak 4. Zakona, ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i druge međunarodne ugovore.
Polazeći od naprijed navedenog možemo zaključiti da Republika Hrvatska sukladno članku 6. Ugovora ima prvenstveno pravo oporezivanja dohotka koji se ostvaruje od izravnog korištenja, davanja u zakup ili najam te na svaki drugi način korištenja nekretnine koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, te da je sukladno tuzemnim poreznim propisima porezni obveznik obvezan u roku 8 dana od dana početka obavljanja djelatnosti iznajmljivanja nekretnine hrvatskom poreznom obvezniku, hrvatskom povezanom društvu, prijaviti se u Poreznu upravu radi utvrđivanja poreznih obveza i dodjele poreznog broja odnosno osobnog identifikacijskog broja. Obveza poreza na dobit utvrđuje se uzimajući u obzir članak 4. Zakona i odredbe članka 6. Ugovora.
Nadalje, vezano za pitanje poslovanja inozemnog trgovačkog društva u Republici Hrvatskoj i osnivanja podružnice u Republici Hrvatskoj molimo da se obratite Ministarstvu pravosuđa budući da je člankom 612. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15) propisano da su inozemna trgovačka društva i trgovci pojedinci, pod uvjetima propisanim zakonom, izjednačeni u poslovanju na području Republike Hrvatske s domaćim osobama. Inozemna trgovačka društva i inozemni trgovci pojedinci ne mogu trajno obavljati djelatnosti na području Republike Hrvatske dok tamo ne osnuju podružnicu. Obavljanjem djelatnosti ne smatra se primjerice povremeno ili jednokratno obavljanje djelatnosti, odnosno obavljanje pojedinog posla (pojam slobode pružanja usluga u skladu s pravnom stečevinom EU). Je li riječ o trajnom obavljanju djelatnosti u smislu prethodnog stavka ovoga članka ocjenjuje se prema okolnostima konkretnog slučaja.
