Dopisom Klasa: 720-01/16-01/937; Urbroj: 521-V-03-01/MK-16-2 od 19. prosinca 2016. godine navodite da se Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske obratio Generalni konzulat Republike Hrvatske u Stuttgartu dopisom u kojemu navode da u posljednje vrijeme zaprimaju sve veći broj upita hrvatskih državljana o obvezi plaćanja poreza na dohodak u Republici Hrvatskoj za osobe kojima se osobni dohodak isplaćuje u inozemstvu od strane inozemnog poslodavca. Isto tako Generalni konzulat Republike Hrvatske u Stuttgartu moli da mu se odgovori na pitanja:
• jesu li osobe koje su u nadležnoj policijskoj postaji ili putem konzulata Republike Hrvatske prijavile privremeni odlazak izvan Republike Hrvatske obvezne plaćati porez na dohodak i u Republici Hrvatskoj, odnosno razliku poreza na dohodak
• ukoliko nisu obvezne, jesu li obvezne podnijeti zahtjev za ispis iz poreznog registra
• može li se zahtjev za ispis iz poreznog registra podnijeti putem opunomoćenika ili isključivo osobno
• koje sve dokument treba priložiti zahtjevu za ispis iz poreznog registra.
U nastavku odgovaramo:
Sukladno članku 68. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/2016) porezni obveznik dužan je prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze, a osobito osnutak, premještaj i prestanak trgovačkog društva, radionice ili stalne poslovne jedinice ili početak obavljanja gospodarske djelatnosti, odnosno promjenu prebivališta ili uobičajenog boravišta, i druge činjenice čije je prijavljivanje propisano posebnim zakonom. Nadalje, stavkom 4. toga članka propisano je da se prijava iz stavka 1. toga članka treba podnijeti u roku od trideset dana od dana nastanka činjenice za koju postoji obveza prijavljivanja, na obrascima koje pravilnikom propisuje ministar financija.
Člankom 43. Općeg poreznog zakona propisano je da se smatra da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan. Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti. Ako porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu, smatra se da ima prebivalište u tuzemstvu. Uobičajeno boravište u smislu toga Zakona ima porezni obveznik u onome mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tome mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem u smislu ovoga Zakona smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.
Nadalje, između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke u primjeni je od 01.01.2007. godine Ugovor između Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu (Narodne novine, Međunarodni ugovori 9/06), u daljnjem tekstu: „Ugovor“, koji u skladu s člankom 141. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 85/10 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, i po pravnoj je snazi iznad zakona te su njegove odredbe obvezujuće.
Odredbama članka 4. stavka 1. Ugovora propisano je da izraz "rezident države ugovornice" označava osobu koja prema zakonima te države u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja sličnoga značenja te obuhvaća i tu državu, njezine pokrajine i njezina lokalna tijela. Ovaj izraz, međutim, ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo s dohotkom iz izvora u toj državi ili imovinom koja se nalazi u toj državi. Odredbama stavka 2. ovog članka Ugovora propisano je da ako je prema odredbama članka 4. stavka 1. ovog Ugovora fizička osoba rezident obiju država ugovornica, tada vrijedi sljedeće:
a) osoba se smatra rezidentom one države u kojoj ima prebivalište; a ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se da je rezident one države s kojom ima najuže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa);
b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se rezidentom one države ugovornice u kojoj ima uobičajeno boravište;
c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se rezidentom one države čiji je državljanin;
d) ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.
Uzevši u obzir gore navedene činjenice pozivamo porezne obveznike, hrvatske rezidente, ukoliko smatraju da su porezni rezidenti Savezne Republike Njemačke i da im je središte životnih interesa u Saveznoj Republici Njemačkoj da reguliraju svoj status rezidentnosti u mjesno nadležnoj Ispostavi Porezne uprave Republike Hrvatske. Napominjemo da je za potrebe reguliranja statusa rezidentnosti u Republici Hrvatskoj potrebno dostaviti mjesno nadležnoj Ispostavi Porezne uprave Republike Hrvatske potvrdu o rezidentnosti, izdanu od strane nadležnog poreznog tijela Savezne Republike Njemačke iz koje se može utvrditi od kada je porezni obveznik rezident Savezne Republike Njemačke (datum od kada je porezni obveznik rezident Savezne Republike Njemačke) i popunjeni Upitnik TI (Upitnik TI i Uputa za utvrđivanje rezidentnosti u porezne svrhe može se pronaći na glavnoj internet stranici Porezne uprave) kako bi Porezna uprava Republike Hrvatske mogla provesti porezni postupak utvrđivanja rezidentnosti.
U situaciji da je nedvojbeno da je porezni obveznik porezni rezident Savezne Republike Njemačke Porezna uprava Republike Hrvatske izvršiti će promjenu statusa rezidentnosti u Registru poreznih obveznika Republike Hrvatske iz statusa „hrvatski rezident“ u status „njemački rezident“. Nadalje, člankom 15. Ugovora propisano je da se u skladu s odredbama članaka od 16. do 19., Ugovora plaće i slična primanja koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada oporezuju samo u toj državi (državi rezidentnosti), osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici (državi izvora). Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici (državi izvora). Prema tome, ako njemački rezident ostvaruju dohodak od nesamostalnog rada u Saveznoj Republici Njemačkoj tada isključivo pravo oporezivanja dohotka od nesamostalnog rada ima Savezna Republika Njemačka.
Međutim, u situaciji da je nedvojbeno da je porezni obveznik i dalje hrvatski rezident isti je u skladu s člankom 87. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 115/16) obvezan, radi osiguranja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza, u roku od osam dana od dana početka ostvarivanja primitaka podnijeti prijavu radi upisa u registar obveznika poreza na dohodak nadležnoj ispostavi Porezne uprave Republike Hrvatske. Isto tako porezni obveznik obvezan je u roku od osam dana od dana prestanka ostvarivanja dohotka iz inozemstva podnijeti prijavu o prestanku ostvarivanja dohotka iz inozemstva.
Nadalje, u skladu s člankom 81. stavkom 3. Zakona o porezu na dohodak porezni obveznik, hrvatski rezident, obvezan je dostaviti Poreznoj upravi Republike Hrvatske podatke o ostvarenom dohotku i plaćenom porezu u inozemstvu na propisanom izvješću do 31. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu neovisno o činjenici što Republika Hrvatska u skladu s Ugovorom izuzima taj dohodak od oporezivanja. Ako do navedenoga roka porezni obveznik iz opravdanih razloga ne posjeduje podatak o ostvarenom dohotku i plaćenom porezu u inozemstvu o tome je dužan izvijestiti Poreznu upravu i naknadno dostaviti tražene podatke. Ovdje je važno napomenuti da sukladno članku 15. Ugovora i Savezna Republika Njemačka (kao država izvora) i Republika Hrvatska (kao država rezidentnosti) imaju pravo oporezivanja dohotka od nesamostalnog rada, međutim, ovdje je potrebno voditi računa i o odredbama članka 23. stavka 2. a) Ugovora (Izbjegavanje dvostrukog oporezivanja u državi prebivališta) gdje je propisano da je prihod od nesamostalnog rada koji potječe iz Savezne Republike Njemačke, a koji se u skladu s prethodnim člancima može oporezivati u Saveznoj Republici Njemačkoj, u Republici Hrvatskoj oslobođen od poreza.
Prema tome, dohodak od nesamostalnog rada koji ostvari hrvatski rezident u Saveznoj Republici Njemačkoj i koji se prema odredbama Ugovora može oporezivati u Saveznoj Republici Njemačkoj biti će izuzet od oporezivanja u Republici Hrvatskoj, a porezni obveznik, hrvatski rezident, je obvezan upisati se u Registar poreznih obveznika i na propisanom izvješću do 31. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu dostaviti Poreznoj upravi podatke o ostvarenom dohotku i plaćenom porezu u inozemstvu (primjerice za dohodak od nesamostalnog rada koji će biti ostvaren u 2017. godini potrebno je do 31. siječnja 2018. godine dostaviti Poreznoj upravi Republike Hrvatske podatke o ostvarenom dohotku i plaćenom porezu u inozemstvu).
