Menadžersko računovodstvo

Definicija problema, ciljevi i metode rada

Menadžersko računovodstvo je posebna disciplina računovodstva koja nastoji osigurati informacije financijske prirode za menadžere svih razina u svrhu donošenja menadžerskih odluka, osobito u području planiranja, budžetiranja i kontrole troškova, prihoda i dobitka (profita).

Za brz razvoj hrvatskoga gospodarstva u smjeru moderne tržišne ekonomije neophodno je osigurati teoretske i praktične resurse u svim pratećim područjima. To se posebno odnosi na područja koja podupiru razvoj menadžmenta u gospodarskim subjektima. Jedno od najvažnijih područja jest, bez dvojbe, računovodstvo prilagođeno potrebama menadžera.

Temeljni cilj koji se želi postići ovom knjigom jest transfer znanja iz visoko razvijenih zemalja u specifičnom području računovodstva ali i njegov dalji razvoj. Naime, teoretska a posebno praktična rješenja koja će biti predmet razmatranja u okviru sadržaja ove knjige ne zaustavljaju se samo na poznatim znanjima nego teže proširenju spoznaja prilagođenih specifičnim potrebama hrvatskoga gospodarstva.

To se poglavito odnosi na računovodstvo odgovornosti, koje se temelji na ustrojstvu po modelu centara odgovornosti. Zbog toga se može reći da je ova knjiga logičan nastavak materije objavljene u knjizi "Profitni centri i interna ekonomija poduzeća" (Belak, V., 1994.).

Prilikom prikupljanja građe za knjigu korištene su metode kabinetskog istraživanja ali je naglasak ipak bio na empirijskim istraživanjima u ambijentu moderne hrvatske ekonomije.

Naziv knjige "Menadžersko računovodstvo" koji označava i naziv tog područja računovodstva, nije odabran ni lako ni slučajno. Naime, termin "menadžersko računovodstvo" kod nas se do sada nije upotrebljavao. On je izveden iz termina "Management Accounting" i "Managerial Accounting", odnosno iz prirode tog ogranka računovodstva.

U poslovnom rječniku (Dictionary of Business & Management, J.M. Rosenberg, 1993.,·str. 206. i 208.) pravi se razlika između termina "management accounting" i "managerial accounting".

Termin "management accounting" se definira kao "resurs menadžmenta koji ga na svim razinama opskrbljuje financijskim informacijama koje se koriste u planiranju i upravljanju poslovanjem".

Termin "managerial accounting" se definira kao "područje računovodstva koje služi kao pomoć menadžerima u donošenju odluka, posebno u planiranju, budžetiranju i kontroli troškova i prihoda".

Međutim, iako rječnici prave razliku između ta dva termina, iz sadržaja knjiga koje se pojavljuju pod tim nazivima teško je donijeti isti zaključak. Naime, sadržaji brojnih knjiga ponekad navode i na potpuno suprotan zaključak a pojedini su autori skloni izjednačavati ta dva pojma. Ono što bi se iz sadržaja knjiga pod nazivom "Management Accounting" i "Managerial Accounting" moglo uočiti je to, da se pod nazivom "Managerial Accounting" najčešće koristi znanstveni pristup a pod nazivom "Management Accounting", više praktičan pristup iako ni to nije u svakom slučaju točno.

Kako se menadžersko računovodstvo kod nas do sada, iako samo sa svojim djelomičnim sadržajem, obrađivalo pod nazivom "upravljačko računovodstvo", taj se naziv zadržao i do danas. Termin "upravljačko računovodstvo" nastao je u vrijeme kad je kod nas termin "menadžer" vezivao za sebe negativne konotacije i logikom prošlog sustava nije imao mjesta u domaćoj terminologiji. Zbog toga je pronađen termin koji je bio najpribližniji sadržaju što ga je trebao označiti. Budući da su se pod pritiskom nekadašnje prakse pod nazivom "upravljačko računovodstvo" pojavljivali sadržaji koji ne odgovaraju sadržaju modernog menadžerskog računovodstva, taj izraz treba napustiti. U posljednje se vrijeme dijelovi sadržaja menadžerskog računovodstva obrađuju i pod nazivom "računovodstvo za menadžere". Međutim, ni taj termin ne odgovara u potpunosti stvarnom sadržaju i prirodi menadžerskog računovodstva. Naime, termin "računovodstvo za menadžere" sugerira zaključak da isključivo netko drugi priprema i obrađuje informacije potrebne menadžerima, a ne predviđa se da menadžeri samostalno obrađuju dio informacija. Takav se pristup u modernom računovodstvu oslonjenom na moćne personalne kompjutore pomalo napušta. Zbog toga je za označavanje namjene i prirode tog segmenta računovodstva kao i subjekata koji sudjeluju u izradi menadžerskih informacija najprikladniji naziv "menadžersko računovodstvo".

Plan knjige

Sadržaj menadžerskog računovodstva je u okviru ove knjige, uključivši uvod, podijeljen na 10 poglavlja. Na kraju knjige daju se sažetak i kazalo pojmova.

U uvodu su dani definicija problema, ciljevi i metode rada.

U drugom poglavlju dane su teoretske i praktične pretpostavke dosadašnjeg i budućeg razvoja menadžerskog računovodstva. Iz tog se poglavlja može uočiti rastuća snaga menadžerskog računovodstva i njegovo značenje u povećanju efikasnosti menadžmenta. Istraživanja provedena u sklopu tog poglavlja pokazuju na širenje računovodstva preko klasičnih granica i njegovo povezivanje s drugim važnim disciplinama kao što su informatika, teorija vjerojatnosti, matematika, statistika, ustrojstveno ponašanje, psihologija itd. ,

U trećem poglavlju obrađuje se dio menadžerskog računovodstva koji se temelji na podacima iz financijskog računovodstva. Naime, dodatna obrada podataka iz financijskog računovodstva daje informacije koje imaju novu kvalitetu. To je, dakle, područje preklapanja financijskog i menadžerskog računovodstva. Budući da se radi o bazi podataka koju osigurava financijsko računovodstvo, razgraničenje između financijskog i menadžerskog računovodstva izvodi se na temelju različitog karaktera informacija koje se dobivaju od tih podataka. Naime, dok financijsko računovodstvo osigurava informacije za vanjske stranke, kao što su državni kontrolni organi, dioničari, kreditori, investitori i slično, menadžerska računovodstvo na temelju istih podataka osigurava posebne vrste informacija prilagođenih menadžerima. U to područje spadaju najvažnije vrste financijskih analiza čiji su rezultati usmjereni na donošenje menadžerskih odluka.

U četvrtom poglavlju obrađuje se priroda troškova i područje upravljanja troškovima. Područje upravljanja troškovima ima veliko značenje za ukupnu efikasnost naših gospodarskih subjekata pa je zahvaćeno s teoretske i s praktične strane. Tu se daje snažna sugestija i podrška menadžerima da uđu u borbu za racioniranje troškova s ciljem da ostvare veći dobitak. Pritom treba istaknuti da se ne radi o pristupu kojemu je svrha nekritička minimalizacija troškova nego o pristupu koji je zasnovan na "cost-benefit" filozofiji u sklopu koje se traži optimalan odnos između troškova i koristi koja se s pomoću njih postiže.

U petom poglavlju obrađuje se budžetiranje kao temelj upravljanja prihodima, troškovima, dobitkom i novčanim tijekovima. To je područje planiranja koje je u današnje vrijeme izvanredno važno za opstanak i razvoj naših gospodarskih subjekata kao i za borbu sa sve jačom konkurencijom s inozemnim tvrtkama.

U šestom poglavlju obrađuje se uloga standardnih troškova u planiranju i kontroli poslovanja. To područje je važno jer dopunjava znanja u odnosu na našu dosadašnju praksu. Naime, do sada se kod nas koristio pristup preko planske ili stalne cijene materijala utrošenog u proizvodnji dok su ostale kategorije proizvodnih troškova bile zanemarivane u smislu standardnih utrošaka.

U sedmom poglavlju istražuju se odnosi između troškova i prihoda kao osnova za planiranje i kontrolu. Tu-je marginalni pristup troškovima istaknut kao veoma značajan za osiguranje menadžerskih informacija. U tom se poglavlju pokazuje kako koristiti model kontribucijske marže u donošenju kratkoročnih menadžerskih odluka. Model kontribucijske marže široko se primjenjuje u modernom menadžerskom računovodstvu svih razvijenih zemalja pa je nužno i kod nas razvijati taj koncept u praktičnom smislu.

U osmom poglavlju obrađuje se područje donošenja menadžerskih odluka na temelju informacija menadžerskog računovodstva. To područje odlučivanja zasniva se na teoriji odlučivanja i konceptu relevantne financijske informacije. Osobito je naglašena važnost inkrementalne analize i analize osjetljivosti, posebno u uvjetima neizvjesnosti i rizika od nastupa nepredviđenih događaja. U realizaciju tog područja odlučivanja uključuje se i račun vjerojatnosti kao osnova za rangiranje alternativa prema njihovoj privlačnosti, odnosno, kao osnova za izbor optimalne alternative.

U devetom poglavlju obrađuje se računovodstvo odgovornosti u tvrtkama koje imaju decentralizirano ustrojstvo po modelu profitnih centara i drugih centara odgovornosti. To poglavlje, naglašenije od ostalih, predstavlja logičan nastavak materije obrađene u knjizi "Profitni centri i interna ekonomija poduzeća"(Belak, V., 1994.). U sklopu tog poglavlja obrađuje se praktična upotreba internih cijena i obračun rezultata po centrima odgovornosti. Računovodstvo odgovornosti obrađuje se kao sastavni dio funkcije controllinga.

U desetom poglavlju obrađuje se informacijski sustav menadžerskog računovodstva utemeljen na snažnoj podršci modernih informatičkih tehnologija.

Tu se daje prijedlog osnovne konfiguracije informacijskog sustava menadžerskog računovodstva uklopljenog u menadžerski informacijski sustav.

Uz to, naznačene su i nove smjernice u izgradnji sustava za oblikovanje menadžerskih računovodstvenih informacija.

U sažetku se daje i ocjena postignutih rezultata, a navode se i mogući smjerovi daljeg rada na razvoju menadžerskog računovodstva u Hrvatskoj.

Sadržaj

1. Uvod
2. Teorijske i praktične pretpostavke razvoja menadžerskog računovodstva
3. Financijsko računovodstvo kao temelj za oblikovanje informacija menadžerskog računovodstva
4. Priroda troškova i upravljanje troškovima
5. Budžetiranje kao temelj upravljanja prihodima, troškovima, dobitkom i novčanim tijekovima
6. Standardni troškovi u planiranju i kontroli
7. Analiza odnosa troškova i prihoda
8. Donošenje poslovnih odluka na temelju informacija menadžerskog računovodstva
9. Decentralizacija organizacije na profitne centre i računovodstvo odgovornosti
10. Informacijski sustav menadžerskog računovodstva informacija
11. Sažetak
12. Objašnjenja pojmova (Glossary)