Zaprimili smo upit vezan za korištenje službenog vozila u privatne svrhe, kao i mogućnosti korištenja takvoga automobila od strane trećih osoba.
Člankom 14. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12, Odluka USRH - 120/13., 125/13., 148/13, Odluka USRH - 83/14. i 143/14. – dalje u tekstu Zakon) propisano je da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos. Što se smatra primicima u naravi propisano je st. 3. istog članka pa je tako, između ostaloga, propisano da se primicima u naravi smatraju i korištenje prometnih sredstava koje poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće iz st. 1. i 2. toga članka daju radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju dohodak od nesamostalnog rada kod tih poslodavaca. Osim navedenoga, odredbama Zakona (čl. 32. st. 5.) propisano je da se drugim dohotkom smatraju primici u naravi – korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti prema čl. 14. st. 3. Zakona, a koje davatelji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke iz čl. 14. Zakona.
Prema navedenome, ukoliko poslodavac omogući korištenje službenog automobila u privatne svrhe osobi koja je kod toga poslodavca osigurana po osnovi radnog odnosa ili osobi kojoj društvo isplaćuje poduzetničku plaću koja ulazi u rashod pri utvrđivanju poreza na dobit, takvo korištenje predstavlja dohodak od nesamostalnog rada i podliježe oporezivanju po toj osnovi, a ukoliko isplatitelj omogući korištenje službenog automobila u privatne svrhe osobi koja kod toga poslodavca ne ostvaruje primitke od kojih se utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada takvo korištenje predstavlja primitak od kojih se utvrđuje drugi dohodak.
Oblik korištenje službenog automobila prema kojemu je utvrđen oporezivi dohodak, kao i mogućnost korištenja istoga od strane trećih osoba od kojih korisnik ne traži, niti ne dobiva naknadu za korištenje, nije propisan poreznim propisima niti propisima koji uređuju doprinose za obvezna osiguranja, već je to odnos koji bi se trebao regulirati odlukom davatelja, a koja bi trebala biti donijeta s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, sukladno odredbi čl. 75. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12. i 68/13.).
Slijedom navedenoga mišljenja smo da kod donošenje odluke o korištenju bilo koje imovine društva davatelj je dužan, sukladno odredbama čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima i odredbama Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13. i 26/15.) koji propisuju dužnu pozornost i odgovornost članova uprave, pozorno skrbiti o dobrobiti društva, odnosno o korisnosti ustupanja imovine društva za samo društvo. Također davatelj je dužan skrbiti o tome da li je korisnik prekoračio uvjete i način korištenje i da li je svojim postupanjem možebitno oštetio davatelja (društvo).
