Društvo »B.« d.o.o. ima u vlasništvu dva društva koja su obveznici poreza na dodanu vrijednost. S obzirom na to da društvo »B.« d.o.o. ostvaruje razliku za povrat koju ugovorom o cesiji ustupa društvu čiji je većinski vlasnik za podmirenje dugovanja poreza na dodanu vrijednost, postavlja se upit o tome je li moguće na drugi način kompenzirati povrat poreza na dodanu vrijednost društva »B« d.o.o. s obvezom plaćanja poreza na dodanu vrijednost povezanih društava.
U vezi navedenog odgovaramo u nastavku.
Prema odredbi članka 2. stavak 1. točka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. do 76/07.) porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke dobara i usluga što ih uz naknadu obavi poduzetnik baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnošću.
Poduzetnikom se, prema članku 2. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članku 29. stavak 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96. do 34/08.), smatra pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda. Samostalnost, trajnost i namjera ostvarivanja prihoda moraju postojati istodobno.
Prema članku 473. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00. – Odluka USRH, 118/03. i 107/07.) povezana društva su pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, ovisno i vladajuće društvo, društvo koncerna, društva s uzajamnim udjelima te društva povezana poduzetničkim ugovorima.
Članak 18. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisuje da porezni obveznik mora za obračunsko razdoblje sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost, iskazati je u prijavi poreza i predati mjerodavnoj ispostavi Porezne uprave do zadnjeg dana u tekućem mjesecu za prethodno obračunsko razdoblje. Sukladno članku 21. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te članku 119. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 60/96. do 34/08.) porezni obveznik koji u obračunskom razdoblju ima pravo na odbitak pretporeza, čiji je iznos veći od njegove obveze, ima pravo na povrat te razlike. Porezna uprava dužna je izvršiti naloge za povrat u roku od 30 dana od dana predaje porezne prijave. Porezni obveznik može razliku tražiti kao povrat, koristiti kao predujam za buduće obveze ili svoje pravo može ustupiti.
Prema članku 23. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 127/00., 86/01. i 150/02.) prava iz porezno-dužničkog odnosa, kao što su pravo na povrat poreza, pravo na povrat iznosa koji je na ime poreza za dužnika platio jamac i pravo na povrat kamata, mogu se ustupiti, založiti i zaplijeniti. Ustupatelj povrata je dužan dostaviti ugovor o ustupu koji je obvezujući za porezno tijelo osim u slučaju kad se nad ustupateljem provodi ovrha. Temeljem navedenog smatramo da zakonom nije propisan drugi način kojim bi se razlika za povrat poreza na dodanu vrijednost kompenzirala s obvezom plaćanja poreza povezanih društava.
