Jednostrano smanjenje plaće radnika

U praksi su se pojavila učestala pitanja može li direktor trgovačkog društva zbog negativnih poslovnih rezultata društva donijeti odluku o smanjenju ugovorene plaće radnika na "minimalac"?
Prema odredbi čl. 8. Zakona o radu radu radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Između ostalog, jedan od obveznih elemenata pisanog ugovora o radu je i uglavak o osnovnoj plaći radnika (čl. 12. st. 1. t. 8 i st. 2. ZR-a).
Ugovor o radu je dvostrani, obveznopravni akt koji nastaje suglasnošću volja između ugovornih strana (poslodavca i radnika) o svim bitnim elementima radnog odnosa, pa između ostalog, i plaći radnika. Stoga, ako su poslodavac i radnik Ugovorom o radu kojim je zasnovan radni odnos odredili i svotu plaće radnika tako ugovorenu plaću poslodavac nije u mogućnosti mijenjati donošenjem jednostrane odluke (rješenja ili sl), već je za promjenu iste potrebna suglasnost obiju strana - dakle i radnika.
Ako ovakva suglasnost o promjeni plaće postoji, poslodavac bi sa svakim pojedinim radnikom mogao sklopiti dodatak (aneks) ugovora o radu u kojem će suglasno izmijeniti odredbe o visini plaće. No, u slučaju nepostojanja ovakve suglasnosti radnika na smanjenje ugovorene plaće, poslodavcu ostaje mogućnost otkazivanja pojedinih (ili svih) ugovora o radu zbog gospodarskih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora (čl.114. ZR-a).
Korištenjem ovog instituta poslodavac bi pojedinom radniku (ili više njih) zbog gospodarskih razloga mogao otkazati postojeći ugovor i istovremeno mu ponuditi novi ugovor sa novom (nižom) odredbom o plaći. U takvom slučaju radnik može odbiti sklapanje ponuđenog mu (novog) ugovora o radu, pa tada nastupaju pravne posljedice otkaza postojećeg ugovora o radu (obveza isplate otpremnine, otkazni rok i dr.). Isto tako, radnik može prihvatiti ponudu poslodavca za sklapanje izmijenjenog ugovora ali pri tome zadržava pravo pred sudom osporavati dopuštenost otkaza (ranijeg) ugovora.
Posebno napominjemo da ZR ne uređuje institut minimalne plaće, već je Zakonom o minimalnoj plaći (Nar. nov. br. 67/08.) kao posebnim zakonom, uređeno da poslodavac u RH radniku za obavljen rad u punom radnom vremenu ne može isplatiti iznos niži od iznosa minimalne plaće utvrđen tim Zakonom (prema objavi Državnog zavoda za statistiku od 1. srpnja 2009., iznos od 2.814,00 kn). (D.P.)

Povratak na vijesti