Sve češće se u praksi pojavljuju tumačenja da se isplata i/ili uporaba vlastitog kapitala obrtnika "dobitaša" prilikom likvidacije, ali i za vrijeme redovitog poslovanja, smatra dohotkom od kapitala s osnove izuzimanja, te da je pritom potrebno obračunati porez na dohodak po stopi od 40% uvećano za pripadajući prirez.
Takva informacija nas je potaknula da iznesemo stajalište kako je očigledno riječ o nerazumijevanju cjelokupne problematike. Naime, obrt prestaje postojati danom odjave i brisanja iz obrtnog registra (neovisno o stanju potraživanja, obveza, imovine itd.), što znači da obrt treba podnositi poreznu prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje od početka poslovne godine do dana odjave obrta. Činjenica jest da će vlasnik obrta nakon odjave obrta morati podmiriti sve nepodmirene obveze (PDV, porez na dohodak, porez na dobit i druge obveze), jer odgovara za iste cjelokupnom svojom imovinom (poslovnom i privatnom), te da će vjerojatno naplaćivati preostale tražbine. Upravo iz tog razloga bilo bi poželjno da se prije odjave obrta unovči imovina, naplate potraživanja i podmire obveze. Na datum odjave obrta potrebno je provesti odgovarajuća knjiženja u knjigovodstvu, te obračunati pripadajuće poreze.
Dakle, ako je obrt likvidiran, a ostala su otvorena potraživanja od vlasnika obrta, tada se ista mogu podmiriti prijebojem iz vlastitog kapitala obrtnika dobitaša (koji je oblikovan prilikom prelaska s oporezivanja poreza na dohodak na oporezivanje porezom na dobitak), pri čemu Zakonom o porezu na dohodak nije propisano da je riječ o dohotku, odnosno pritom ne dolazi do obveze za obračun i uplatu poreza na dohodak od kapitala. Riječ je o pravu obrtnika na kapital na koji je u prethodnim razdobljima bio plaćen porez na dohodak i prirez i na koji više ne postoji nikakva obveza za plaćanje poreza.
Opširnije o navedenoj problematici, sa prikazanim primjerima knjiženja, možete pročitati u časopisu RRiF br. 4/13., str. 159.
