Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski je sud smatrao neprijepornim da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o distribuciji robe P R L te da je sve poslove oko prijevoza carinjenja i skladištenje robe po nalogu P R L vrši tuženik Međutim s pravom tuženik osporava navedeni zaključak prvostupanjskog suda budući da iz provedenih dokaza proizlazi da među strankama nije postojao ugovorni odnos glede prijevoza i skladištenja sporne robe već je takav odnos bio ugovoren između tuženika i dobavljača robe P R L Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o odgovornosti za štetu zbog povrede ugovorne obveze u smislu članka 342 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima Nar nov br 35 05 41 08 125 11 78 15 29 18 dalje ZOO već o izvanugovornoj odštetnoj odgovornosti iz članka 1045 stavak 1 ZOO a Nastavno tome neosnovano tuženik tvrdi da je glede razrješenja spornog odnosa među strankama trebalo primijeniti odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR Službeni list FNRJ Međunarodni ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
