Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike otpremnine u iznosu 15 578 05 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 8 rujna 2017 do isplate te je činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova da je tužitelju redovno otkazan ugovor o radu osobno uvjetovanim otkazom da sukladno odluci tuženika tužitelj poslije donošenja odluke o otkazu dakle tijekom trajanja otkaznog roka više nije imao obvezu dolaska na posao dakle više faktično nije obavljao rad da je tužitelju u razdoblju od travnja do lipnja 2016 isplaćena prosječna bruto plaća u iznosu od 16 468 75 kn te da je u tom razdoblju tužitelj doista i radio dakle radi se o razdoblju prije početka otkaznog roka da je tužitelju u tom razdoblju u okviru iznosa iz prethodnog stavka isplaćeno i uvećanje plaće za prekovremeni rad koje nakon lipnja ne bi mogao ostvariti jer nije više imao licenciju za obavljanje poslova ovlaštenog ispitivača zbog čega je i dobio otkaz da su mjeseci na temelju kojih je tuženik obračunao osnovicu za isplatu otpremnine mjeseci otkaznog roka kada tužitelj na temelju Odluke tuženika nije radio već primao naknadu plaće da je tužiteljeva plaća prema Ugovoru o radu i Pravilniku o radu iznosila 13 353 14 kn za redovito radno vrijeme da je osnova za utvrđivanje otpremnine prosječna bruto plaća u tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu u iznosu od ...
Detaljnije možete vidjeti ako se pretplatite na časopis Pravo i Porezi.
Ako ste pretplatnik upišite svoje korisničko ime i zaporku
