Porezni obveznik iz dostavnog popisa obratio se upitom u vezi izdavanja računa nakon provedenog nadzora, odnosno računa na kojem je iskazan PDV koji je porezni obveznik uplatio temeljem zaduženja poreznog tijela. U upitu se navodi da je porezni obveznik u 2012. drugom poreznom obvezniku zaračunao i od njega naplatio naknadu za koju je smatrao da ne podliježe obračunu PDV-a (dalje: predmetna transakcija) te nije izdao račun obzirom da je smatrao da se radi o transakciji koja se za potrebe obračuna PDV-a ne smatra isporukom. Nadalje, u upitu se navodi da je temeljem provedenog poreznog nadzora za 2012. porezno tijelo izdalo porezno rješenje kojim je utvrdilo da je predmetna transakcija oporeziva PDV-om te je s tim u vezi porezno tijelo nakon što je porezno rješenje postalo izvršno zadužilo poreznog obveznika za utvrđeni iznos PDV-a i zateznih kamata. U upitu se navodi da je u listopadu 2013. porezni obveznik uplatio zaduženi iznos PDV-a i zateznih kamata te je po osnovi predmetne transakcije izdao račun s iskazanim PDV-om na kojem je naveo da se račun odnosi na transakciju koja je obavljena u 2012., da je PDV iskazan na računu uplaćen temeljem poreznog nadzora i da je primatelj tog računa po računu obvezan platiti samo iznos koji je jednak iznosu PDV-a obzirom da je neto iznos naknade već naplaćen. Prema navodima u upitu PDV iskazan na računu porezni obveznik nije uključio u svoju PDV prijavu iz razloga što bi to dovelo do dvostrukog zaduženja PDV-a. Obzirom na navedeno, zatražena je potvrda stava da izdavanje računa nakon provedenog poreznog nadzora ne dovodi do ponovnog zaduživanja i plaćanja PDV-a te da izdavanje računa od strane poreznog obveznika nije u suprotnosti s važećim zakonskim odredbama.
Prema odredbi čl. 33. st. 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) i čl. 43. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13. – Ispravak, 160/13., 35/14. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) ako se porezna osnovica promijeni naknadno zbog opoziva, različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada porezni obveznik koji je isporučio dobra ili obavio uslugu može ispraviti iznos PDV-a, ako porezni obveznik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja.
Smanjenje porezne osnovice po osnovi naknadnih umanjenja smije se provesti kod isporučitelja tek nakon ispravka pretporeza kod primatelja o čemu je primatelj obvezan pisano izvijestiti isporučitelja.
Odredbama čl. 160. st. 1. Pravilnika o PDV-u propisano je da izdavatelj računa može ispraviti pogrešno iskazani PDV u računu o isporučenim dobrima i obavljenim uslugama ako primatelj po tom računu još nije iskoristio pravo na odbitak pretporeza. U tom slučaju, izdavatelj računa obvezan je o ispravku računa pisanim putem obavijestiti primatelja računa. Izdavatelju računa u elektroničkom obliku mora biti dostavljena obavijest o storniranju toga računa u elektroničkom obliku na temelju koje će izdavatelj ispravak PDV-a proknjižiti u svom knjigovodstvu. Izdavatelju računa na papiru mora biti vraćen izvornik računa u kojemu je PDV bio pogrešno iskazan, a on ga mora pohraniti u svoju dokumentaciju i ispravak PDV-a proknjižiti u svome knjigovodstvu.
Prema odredbama čl. 160. st. 2. Pravilnika o PDV-u ako je primatelj računa iz st. 1. toga članka prije ispravka računa već odbio pretporez u svome obračunu PDV-a, ispravak iskazanog i obračunanog PDV-a može se provesti samo pod uvjetima iz čl. 33. st. 7. Zakona o PDV-u. Ovo se ne odnosi na ispravak računa izdanog poreznom obvezniku koji nema pravo na odbitak pretporeza ili krajnjem potrošaču. U tom slučaju obveza obračuna PDV-a može se ispraviti u razdoblju oporezivanja, u kojem je prodajna cijena ili dio prodajne cijene vraćen poreznom obvezniku koji nema pravo na odbitak pretporeza ili krajnjem potrošaču, a porezni obveznik raspolaže s odgovarajućim dokazom o povratu prodajne cijene.
Obzirom da iz navoda u upitu nije razvidno kako je u konkretnom slučaju primatelj računa postupio s računom kojeg je u listopadu 2013. izdao porezni obveznik kod kojeg je proveden nadzor kao ni temeljem koje isprave je porezni obveznik kod kojeg je proveden nadzor zaračunao naknadu u 2012. budući da se u upitu navodi da za predmetnu transakciju nije izdan račun jer je porezni obveznik isporučitelj smatrao da ista ne podliježe obračunu PDV-a ne možemo se sa sigurnošću očitovati.
Što se tiče izdavanja računa nakon donošenja poreznog rješenja o provedenom poreznom nadzoru napominjemo da porezni obveznik kod kojeg je proveden porezni nadzor ne izdaje račun obzirom da se zaduženje utvrđenih poreznih obveza u poreznom nadzoru izvršava temeljem zapisnika o provedenom nadzoru i to putem izvješća poreznom knjigovodstvu, a porezni obveznik iste ne iskazuje u svojim prijavama. Međutim, poreznom obvezniku se ne može osporiti pravo da pokuša poreznu obvezu prevaliti na kupca.
Nadalje, ukazujemo na činjenicu da ako je porezni obveznik temeljem provedenog nadzora zadužen za iznos poreza, ne može se još jednom po istom temelju zadužiti i putem porezne prijave.
