Zatražili ste mišljenje o mogućnosti primjene poreznog oslobođenja propisanog čl. 45. st. 1. t. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. do 106/18., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) vezano uz sljedeća dva slučaja:
1. U prvom slučaju navodi se da je tuzemni porezni obveznik zatražio mišljenje o mogućnosti primjene poreznog oslobođenja od plaćanja PDV-a za izvozne isporuke vezano uz mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave, KLASA: 410-19/18.02/292, URBROJ: 513.07-21-01//18-2 od 31. prosinca 2018. godine i KLASA: 410.01/13-01/2628, URBROJ: 513-07-21-01/14-03 od 3. veljače 2014. godine. Prema navodimo u upitu tuzemni porezni obveznik „K“ prodaje kamene blokove poreznom obvezniku „X“ sa sjedištem u Italiji, koji ih otprema svom kupcu u Kinu. Isporuku kamenih blokova tuzemni porezni obveznik „K“ stranom poreznom obvezniku „X“ obavlja na paritetu franko kamenolom, a kupac „X“ ih otprema do luke u Republici Hrvatskoj (dalje: RH) gdje se dobra izvozno carine, te je naveden kao izvoznik na carinskoj deklaraciji. Strani porezni obveznik „X“ nije registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu, a prema saznanjima nadležnog područnog ureda, kako se navodi, Carinska uprava ne kontrolira je li izvoznik registriran za potrebe PDV-a u RH.
2. U drugom slučaju tuzemni porezni obveznik „B“, koji je predmet poreznog nadzora, isporučio je automobile kupcu stranom poreznom obvezniku „V“ sa sjedištem u Belgiji, koji koristi belgijski PDV identifikacijski broj (dalje: BE PDV ID broj), pri čemu je isporuka obavljena u tuzemstvu, a kupac je automobile prevezao u Belgiju. Tuzemni porezni obveznik se pozvao na porezno oslobođenje prema čl. 41. st. 1. t. a) Zakona o PDV-u. Međutim, kako se dalje navodi, prema podacima dobivenim temeljem Zahtjeva za razmjenu informacija (SCAS) od belgijske porezne administracije, dio automobila isporučen je u Švicarsku, odnosno kupac – strani porezni obveznik „V“ automobile koje je stekao u RH, prevezao je preko Mađarske i Njemačke svojim kupcima u Švicarskoj, a izvoz tih automobila obavljen je u Mađarskoj (Nagykaniza).
Također se navodi da je tuzemni porezni obveznik „B“ u predmetnoj isporuci koristio porezno oslobođenje za isporuku dobara unutar Europske unije dalje: EU) temeljem čl. 41. st. 1. t. a) Zakona o PDV-u jer nije imao saznanje o njihovom izvozu iz EU. Nadalje, navodi se kako je poreznim nadzorom utvrđena obveza PDV-a, te je tuzemni porezni obveznik „B“ uložio prigovor na Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, uz koji je priložio Prateću izvoznu ispravu (mađarsku), iz koje je vidljivo da je u Mađarskoj obavljeno izvozno carinjenje, te da je izvoznik dobara strani porezni obveznik „V“ pod BE PDV ID brojem, zemlja otpreme RH, zemlja odredišta Švicarska, te je izlazni carinski ured u Njemačkoj. S obzirom na navedeno, postavljeno je pitanje može li tuzemni porezni obveznik „B“ u ovom slučaju primijeniti porezno oslobođenje prema čl. 45. st. 1. t. 2. Zakona o PDV-u.
U vezi navedenog, u nastavku odgovaramo.
Predmet oporezivanja PDV-om, prema odredbama čl. 4. st. 1. Zakona o PDV-u, je isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav, stjecanje dobara unutar EU te uvoza dobara.
Mjestom isporuke dobara koja se ne otpremaju niti prevoze, sukladno odredbi čl. 12. Zakona o PDV-u, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke.
Mjestom isporuke dobara koja otprema ili prevozi isporučitelj, kupac ili treća osoba, sukladno odredbi čl. 13. st. 1. Zakona o PDV-u, smatra se mjesto gdje se dobra nalaze na početku otpreme ili prijevoza do kupca.
Odredbom čl. 45. st. 1. t. 1. Zakona o PDV-u propisano je da su plaćanja PDV-a oslobođene isporuke dobara koja iz RH otpremi ili preveze isporučitelj ili neka druga osoba za njegov račun izvan EU.
Nadalje, odredbom čl. 45. st. 1. t. 2. Zakona o PDV-u propisano je da su plaćanja PDV-a oslobođene isporuke dobara, osim isporuke goriva i dobara za opremanje i opskrbu bilo kojeg prijevoznog sredstva koje se koristi u privatne svrhe, koja iz RH otpremi ili preveze izvan EU sam kupac koji nema sjedište u RH ili neka druga osoba za njegov račun.
Izvoznom isporukom dobara, sukladno odredbama čl. 108. st. 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13. do 1/19., u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u), smatra se isporuka dobara koju iz RH obavi porezni obveznik na područje izvan EU.
Obavljenu iz voznu isporuku (izvoz), prema odredbama čl. 108. st. 3. Pravilnika o PDV-u, porezni obveznik dokazuje carinskom deklaracijom. Kad se kao carinska deklaracija koristi elektronska deklaracija dokazom da je obavljeno izvozno carinjenje i da je dobro napustilo carinsko područje EU smatra se elektronska poruka IE599 iz automatiziranog sustava izvoza (ECS sustava), a u slučajevima kada se u skladu s carinskim propisima koristi papirna deklaracija (u obliku Jedinstvene carinske deklaracije ili u obliku komercijalne isprave) dokazom se smatra izvorni primjerak te isprave ovjeren (evidencijski broj, potpis službenika i pečat) od strane nadležnog izlaznog carinskog ureda. Kad se radi o popravku, obradi, prilagodbi, doradi ili preradi uvezenih dobara, porezni obveznik mora osim izvozne imati i uvoznu carinsku dokumentaciju.
Sukladno odredbi čl. 41. st. 1. t. a) Zakona o PDV-u, PDV-a su oslobođene isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik a koji djeluju kao takvi u drugoj državi članici.
Slijedom navedenog:
1. Mišljenja smo da se u prvom slučaju na isporuku tuzemnog poreznog obveznika „K“ primjenjuje porezno oslobođenje temeljem čl. 45. st. 1. t. 2. Zakona o PDV-u u situaciji kada se dobra otpremanju u treću zemlju i kada je na carinskoj deklaraciji kao izvoznik naveden njegov kupac porezni obveznik „X“ sa sjedištem u Italiji, koji ujedno prevozi dobra iz Hrvatske u treću zemlju ili neka druga osoba za njegov račun. Pri tome tuzemni porezni obveznik „K“ treba od kupca pribaviti dokaz o izvozu, odnosno izvoznu carinsku deklaraciju u kojoj je taj kupac naveden kao izvoznik.
Napominjemo da se u tom slučaju porezni obveznik „X“ sa sjedištem u Italiji treba registrirati za potrebe PDV-a u RH sukladno odredbi čl. 77. st. 5. t. a) Zakona o PDV-u s obzirom da je mjesto izvozne isporuke dobara koju obavlja RH.
2. Budući da u drugom slučaju iz upita nije razvidno je li tuzemni porezni obveznik „B“ u trenutku isporuke od kupca dobara – poreznog obveznika „V“ sa sjedištem u Belgiji pribavio dokaznu dokumentaciju iz koje proizlazi da će se dobra otpremiti i drugu državu članicu, na postavljeno pitanje odgovaramo načelno. Naime, moguće su dvije situacije:
a) U slučaju ako tuzemni porezni obveznik „B“ nema navedenu dokaznu dokumentaciju, odnosno obavlja isporuku u tuzemstvu stranom poreznom obvezniku „V“ sa sjedištem u Belgiji, koji nakon toga ta dobra prevozi u Mađarsku, te ih iz Mađarske izvozi u Švicarsku, porezni tretman je sljedeći:
podliježe plaćanju hrvatskog PDV-a,
2) otprema dobara stranog poreznog obveznika „V“ iz RH u Mađarsku radi izvoza iz EU se sukladno odredbama čl. 17. st. 2. t. e) Direktive Vijeća 2006/112/EZ ne smatra „premještanjem“, odnosno „prijenosom u drugu državu članicu“, te temeljem nje ne nastaje oporezivi događaj, niti porezni obveznik „V“ ima obvezu registracije za potrebe PDV-a u RH,
3) izvozna isporuka stranog poreznog obveznika „V“ sa sjedištem u Belgiji je obavljena u Mađarskoj te se na istu primjenjuju mađarski propisi.
b) U slučaju ako tuzemni porezni obveznik „B“ u trenutku isporuke dobara, obavljene u tuzemstvu stranom poreznom obvezniku „V“ sa sjedištem u Belgiji, raspolaže dokaznim sredstvima iz čl. 170. Pravilnika o PDV-u da će ta dobra biti otpremljena u drugu državu članicu, može se primijeniti porezno oslobođenje za isporuku dobara unutar EU prema čl. 41. st. 1. t. a) Zakona o PDV-u. U tom slučaju na primjenu poreznog oslobođenja ne utječe činjenica je li mu kupac predočio PDV ID broj izdan u državi članici sjedišta ili državi članici odredišta dobara.
Nadalje, s obzirom da je prema navodima u upitu, porezni obveznik naknadno u postupku podnošenja prigovora na Zapisnik o obavljenom nadzoru predoči dokument iz kojeg je vidljivo da su dobra koja je isporučio stranom poreznom obvezniku otpremljena iz RH, mišljenja smo da je ispunjen uvjet za primjenu poreznog oslobođenja prema čl. 41. st. 1. t. a) Zakona o PDV-u. Međutim, napominjemo da prijevoz tih dobara iz RZH treba biti vezan uz samu isporuku na koju se predmetno oslobođenje primjenjuje.
Također ističemo da se, vezano uz pitanje navedeno u upitu pod br. 2., tuzemni porezni obveznik ne može pozvati na porezno oslobođenje pri izvozu dobara temeljem čl. 45. st. 1. t. 2. Zakona o PDV-u ako je izvozna isporuka obavljena u drugoj državi članici.
