Iz vašeg upita proizlazi da je zaključkom Carinske uprave, Carinarnice Rijeka, odvjetnik V. K. iz Rijeke postavljen za zastupnika po službenoj dužnosti poreznom obvezniku B. S. iz Zagreba te je podnio zahtjev za naknadu troškova koji sadrži obračun u kojem su uključeni troškovi zastupanja za podnijetu ustavnu tužbu. Vezano za vaš upit kojim tražite tumačenje da li zastupnik po službenoj dužnosti ima pravo na nagradu za podnesenu ustavnu tužbu te da li sukladno odredbama Pravilnika o utvrđivanju visine nagrada i naknada troškova zastupniku po službenoj dužnosti ima pravo na odgovarajuću nagradu za sastavljanje podneska kojim se pokreće postupak pred Ustavnim sudom, u nastavku odgovaramo.
Člankom 17. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 147/08., dalje: OPZ) propisani su slučajevi kada porezno tijelo po službenoj dužnosti postavlja zastupnika po službenoj dužnosti te kada porezno tijelo podnosi zahtjev nadležnom sudu radi postavljanja zastupnika. Sukladno propisanom stavkom 4. istog članka, zastupnik ima pravo na nagradu i naknadu troškova zastupanja. Visinu nagrade i naknadu troškova utvrđuje i isplaćuje porezno tijelo prema pravilniku koji donosi ministar financija.
U skladu s propisanim ovlastima iz odredbi članka 17. stavka 4. i članka 211. stavka 1. OPZ-a ministar financija donio je Pravilnik o utvrđivanju visine nagrada i naknada troškova zastupniku po službenoj dužnosti (Nar. nov., br. 59/09.). Uz naknadu troškova u skladu s propisanim člankom 3. navedenog Pravilnika, zastupnik kojeg je postavilo porezno tijelo temeljem članka 17. stavka 1. OPZ-a ili nadležni sud na zahtjev poreznog tijela temeljem članka 17. stavka 2. OPZ-a ima pravo na nagradu sukladno propisanom člankom 2. navedenog Pravilnika za pojedine radnje koje poduzima u postupcima pred poreznim tijelima prema Tarifi za utvrđivanje visine nagrada koja je sastavni dio navedenog Pravilnika.
U smislu propisanog odredbama OPZ-a i navedenog Pravilnika, zastupnik ima pravo na naknadu troškova iz članka 3. navedenog Pravilnika koji su bili nužno potrebni za zastupanje poreznog obveznika, te ima pravo na nagradu za radnje koje poduzima pred poreznim tijelima: za podnošenje podnesaka, za zastupanje, na raspravama u postupcima koji se vode pred poreznim tijelima i za zastupanja na raspravama u postupcima zbog poreznih, carinskih ili deviznih prekršaja te za sastavljanje žalbe i izvanrednih pravnih lijekova.
Međutim, niti odredbe OPZ-a, niti odredbe navedenog Pravilnika ne propisuju da zastupnik kojeg je postavilo porezno tijelo po službenoj dužnosti temeljem članka 17. stavka 1. OPZ-a ima pravo na naknadu troškova ili nagradu za sastavljanje podneska kojim se pokreće postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske ili za zastupanje pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Pri tom vrijedi istaći da je svrha postavljanja zastupnika po službenoj dužnosti temeljem članka 17. OPZ-a osiguranje zaštite prava poreznog obveznika tijekom poreznog postupka. Radi zaštite prava poreznog obveznika u poreznom postupku, porezni obveznik, odnosno njegov zastupnik može koristiti u okviru propisanih rokova i uvjeta; žalbu kao redovni pravni lijek te izvanredne pravne lijekove propisane odredbama OPZ-a i Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09.). Međutim, ustavna tužba koja se podnosi Ustavnom sudu Republike Hrvatske nije redovni, niti izvanredni pravni lijek. Ustavna tužba predstavlja zasebno pravno sredstvo radi zaštite ustavom zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno Ustavom zajamčenog prava na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, te se osim propisanih iznimki, ustavna tužba može podnositi tek nakon što je iscrpljen predviđeni pravni put za zaštitu prava.
Slijedom svega navedenog i citiranih odredbi OPZ-a i navedenog Pravilnika, smatramo da zastupnik kojeg je postavilo porezno tijelo po službenoj dužnosti temeljem članka 17. stavka 1. OPZ-a nema pravo niti na naknadu troškova, niti na nagradu za sastavljanje podnesaka Ustavnom sudu Republike Hrvatske i zastupanje pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.
