Institut za povijest umjetnosti (u daljnjem tekstu: Institut) dostavio nam je upit je li obvezan obračunavati i plaćati porez na dodanu vrijednost na usluge izrade konzervatorskih studija i prodaju znanstvenih knjiga i časopisa. Institut je ustrojen kao ustanova, čija je jedna od djelatnosti izrada konzervatorskih studija i elaborata za pojedine spomenike ili spomeničke cjeline. Temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Nar. nov., br. 69/99. – 87/09.) i Pravilnika o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Nar. nov., br. 74/03.) Ministarstvo kulture je izdalo rješenje kojim se institutu dopušta obavljanje određenih poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara koji obuhvaćaju, između ostalog, istraživanje i proučavanje kulturnog dobra te izrada prijedloga konzervatorsko-restauratorskog zahvata na pokretnom kulturnom dobru.
Sukladno odredbama članka 11. stavka 1. točke m) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 47/95. – 94/09.) i članka 74. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 149/09.) plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođene su usluge u kulturi i s njima usko povezane isporuke dobara javnih ustanova u kulturi ili drugih organizacija u kulturi koje se takvima smatraju prema propisima Republike Hrvatske, i to: muzeja, galerija, arhiva, knjižnica, kazališta, orkestara i drugih glazbeno-scenskih te konzervatorskih i restauratorskih ustanova, ustanova za zaštitu spomenika kulture, umjetničkih organizacija i samostalnih umjetnika uz uvjet da djelatnost obavljaju u skladu s posebnim propisima koji uređuju obavljanje tih djelatnosti.
Sukladno odredbi članka 2. stavka 3. Zakona i odredbi članka (3. stavka 1. točke 1. Zakona, u vezi s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona, poduzetnik, a time i porezni obveznik je pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda, ako je godišnja vrijednost njegovih isporuka dobara i obavljenih usluga, nakon odbitka vrijednosti isporuka koje su prema članku 11. i 11,a Zakona oslobođene poreza, u prethodnoj kalendarskoj godini bila veća od 85.000,00 kuna.
Prema odredbi članka 34. stavci 4. i 6. Pravilnika, poduzetnik, osim poduzetnika iz članka 6. stavka 1. točke 3. Zakona, koji u prethodnoj kalendarskoj godini nije imao isporuke koje bi bile oporezive veće od 85.000,00 kuna, prema članku 22. stavku 1. Zakona, oslobođen je plaćanja poreza na dodanu vrijednost na obavljene isporuke dobara i usluga i nije porezni obveznik. Ako taj poduzetnik tijekom tekuće godine ostvari isporuke koje bi bile oporezive u vrijednosti preko 85.000,00 kuna, postaje poreznim obveznikom od 1. siječnja iduće godine. Stoga, u slučaju da Institut izrađuje konzervatorske studije u svrhu provođenja zaštite i očuvanju kulturnog dobra na takve usluge primjenjuje se oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost sukladno članku 11. stavka 1. točke m) Zakona. Međutim, ako institut obavlja i druge djelatnosti kao što su izdavačka i promidžbena te ako od takvih djelatnosti ostvari godišnju vrijednost isporuka dobara i obavljenih usluga u visini većoj od 85.000,00 kuna postaje obveznik poreza na dodanu vrijednost sukladno odredbi č!anka 22. stavku 1. Zakona i č!anka 34. stavka 6. Pravilnika i dužan se upisati u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost.
