Zaprimili smo upit poreznog obveznika "A" u kojem se traži mišljenje vezano za fiskalizaciju pratećih dokumenata. Naime, porezni obveznik u svom poslovanju izdaje ponude na kojima se automatski generiraju podaci za plaćanja (IBAN, poziv na broj) te napomena „OVO NIJE FISKALIZIRANI RAČUN“. Kako se navodi u dopisu, ponuda koja se izdaje u stanici za tehnički pregled (dalje: STP) nije obvezujuća te se uslugama tehničkog pregleda pristupa nakon podmirenja svih obveza. Nadalje, napominje se kako u pravilu neće biti usklađenosti između izdanih računa i ponuda iz sljedećih razloga: stranka može zatražiti ponudu u jednoj STP, a usluga se obavi u drugoj STP (druga pravna osoba); iznos obveze za uplatu ne mora biti jednaka konačnom iznosu računa; ponuda se izdaje za usluge za više vozila, a kasnije se račun izdaje za svako pojedinačno vozilo; računi mogu biti plaćeni kombinacijom sredstava plaćanja.
U nastavku dostavljamo odgovor.
Sukladno odredbi članka 27.a Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, br. 133/12, 115/16, 106/18, 121/19; dalje u tekstu: Zakon) ako obveznik fiskalizacije iz bilo kojeg poslovnog razloga prije izdavanja računa izdaje dokument na kojem navodi podatke o plaćanju, na njemu mora vidno pisati „OVO NIJE FISKALIZIRANI RAČUN“.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, br. 121/19) propisane su odredbe koje se odnose na uvođenje obveze fiskalizacije izdavanja računa za prateći dokument (dalje u tekstu: fiskalizacija pratećeg dokumenta) s primjenom od 1. travnja 2020. Tako je člankom 27.b Zakona propisano da je obveznik fiskalizacije dužan provoditi fiskalizaciju pratećeg dokumenta (ponuda, narudžba i slično) na kojem navodi podatke o plaćanju iz članka 27.a Zakona, a koji se izdaje kada je isporuka proizvoda ili obavljanje usluge već započelo ili je sasvim izvjesno da će do toga doći. Nadalje, obveznik fiskalizacije koji odluči ili koji ima poslovnu potrebu izdavanja pratećih dokumenata iz članka 27.b Zakona dužan je, za poslovni prostor u kojem bez propisne zakonske obveze koristi takav način poslovanja, dostaviti oznaku o izdavanju pratećeg dokumenta iz članka 27.b Zakona, a sukladno članku 19. Zakona.
Obveza fiskalizacije za prateće dokumente postoji kada su ispunjeni sljedeći zakonom propisani uvjeti:
1. prateći dokument sadrži podatke o plaćanju (primjerice izraženu cijenu usluge ili proizvoda) i napomenu „OVO NIJE FISKALIZIRANI RAČUN“ i
2. isporuka proizvoda ili obavljanje usluge je započelo ili je sasvim izvjesno da će do toga doći.
Dakle, u predmetnom slučaju, ako obveznik fiskalizacije izdaje prateći dokument na kojem su navedeni podaci o plaćanju i napomena „OVO NIJE FISKALIZARNI RAČUN“ pri čemu isporuka proizvoda ili obavljanje usluge nije započelo ili nije sasvim izvjesno da će do toga doći, nije dužan provesti fiskalizaciju pratećeg dokumenta.
U suprotnom, ako su ispunjena prethodno navedena dva uvjeta, obveznik fiskalizacije dužan je provoditi fiskalizaciju pratećeg dokumenta. Nadalje, vezano za napomene koje se navode u upitu, odgovaramo da u slučaju kada postoji obveza fiskalizacije pratećeg dokumenta može se dogoditi da postoji neusklađenost između izdanih ponuda i računa (primjerice, u slučaju kada se fiskalizirana ponuda ne realizira ili obveznik fiskalizacije izda fiskaliziranu ponudu i nakon toga izda više fiskalizranih računa koji se odnose na tu ponudu ili u slučaju kada fiskalizirana ponuda i izdani i fiskalizirani račun nemaju iste iznose i slično).
Zaključno, sukladno citiranim odredbama Zakona, kada je obveznik fiskalizacije odlučio izdavati prateće dokumente za koje postoji obveza fiskalizacije, a za što je prethodno dostavio podatak o poslovnom prostoru-oznaku o izdavanju pratećeg dokumenta iz članka 27.b Zakona, u tom slučaju provodi postupak fiskalizacije pratećeg dokumenta. Međutim, ako za prateće dokumente ne postoji obveza fiskalizacije propisana člankom 27.b Zakona, obveznik fiskalizacije nije u obvezi provoditi predmetni postupak.
