Radi jedinstvenosti u primjeni odredaba Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Nar. nov., br. 133/12., dalje: Zakon) dajemo uputu o postupanju mjenjačnica i mjenjačkih mjesta u postupku fiskalizacije mjenjačkih transakcija.
Obveznici fiskalizacije prema Zakonu jesu:
1. fizičke osobe obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti (obrt, slobodna zanimanja te poljoprivrednici obveznici dohotka od samostalne djelatnosti) i
2. pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit,
za sve djelatnosti koje obavljaju, osim za djelatnosti:
1. izuzete od obveze izdavanja računa prema posebnim propisima, te
2. izuzete od obveze fiskalizacije prema članku 5. Zakona.
Svi obveznici fiskalizacije za potrebe fiskalizacije moraju:
1. prilagoditi sadržaj računa te način numeriranja broja računa (članak 9. stavak 3. i članak 11. Zakona),
2. donijeti interni akt o poslovnicama uz određivanja pravila numeriranja (članak 11. stavak 2. Zakona), koji interni akt se zadržava u službenim prostorijama obveznika fiskalizacije, te
3. istaknuti upozoravajuću naljepnicu o uzimanju/izdavanju računa (članak 25. Zakona).
Navedene radnje potrebno je učiniti za sve djelatnosti osim za djelatnosti izuzete od obveze fiskalizacije prema članku 5. Zakona.
Od ovih obveznika fiskalizacije samo oni koji naplaćuju račune sredstvima koja se smatraju gotovinom, provode i postupak fiskalizacije izdavanja računa, za što moraju nabaviti ili prilagoditi naplatne uređaje te izdavati račune putem prilagođenih naplatnih uređaja.
Ovlašteni mjenjači, obveznici poreza na dobit ili obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, jesu obveznici fiskalizacije, ali su i nadalje obvezni koristiti računalne programe za koje je Hrvatska narodna banka izdala certifikate na osnovi Zakona o deviznom poslovanju (Nar. nov., br. 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 153/09. i 145/10.).
Ovlašteni mjenjači su dužni otkup odnosno prodaju strane gotovine obaviti uz korištenje aplikacije koja omogućava fiskalizaciju transakcije te certificiranoga računalnog programa, pir čemu se obje aktivnosti obavljaju jedna za drugom. Navedeno znači da su ovi obveznici fiskalizacije dužni izdati dva dokumenta:
1. potvrdu o otkupu ili potvrdu o prodaji, koja se izdaje putem certificiranog računalnog programa i
2. fiskalizirani račun, koji mora sadržavati sve elemente računa propisane ovim Zakonom ali i drugim posebnim propisima.
Svi obveznici fiskalizacije izdavanja računa, koji prema posebnom propisu imaju pravo naplaćivati račune u stranoj valuti plaćanja, moraju za potrebe fiskalizacije u prometu gotovinom, iznos u stranoj valuti preračunati u kunsku protuvrijednost, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, te ga na izdanom računu iskazati u kunskoj protuvrijednost.
Prema tehničkoj specifikaciji predviđeno je slanje poruke o kunskom iznosu na računu koji može imati različite predznake, ovisno je li riječ o potvrdi o otkupu, ili potvrdi o prodaji. Sukladno navedenom, ovisno o tomu je li riječ o kupnji ili prodaji deviza obveznik će slati podatke o iznosima u "plusu" ili u "minusu". Prema tomu, ovlašteni mjenjač je obvezan i na fizičkom računu ispisati iznos s predznakom kojega je u XML poruci elektroničkim putem poslao u Poreznu upravu.
Člankom 28. stavkom 4. Zakona propisano je da je obveznik fiskalizacije dužan gotov novac, iznad visine određenog blagajničkog maksimuma temeljem članka 29. Zakona, primljenog tijekom dana po bilo kojoj osnovi, uplatiti na svoj račun otvoren kod banke istog dana, a najkasnije idućeg radnog dana.
Člankom 29. stavkom 6. Zakona propisano je da obveznik fiskalizacije koji obavlja mjenjačke poslove, može odrediti blagajnički maksimum u iznosu do 100.000,00 kuna, i to do 100.000,00 kuna za svaki organizacijski dio koji obavlja mjenjačku djelatnost. Pri donošenju internog akta, kojim se određuje visina blagajničkog maksimuma, kao i što se smatra poslovnim prostorom, obveznik fiskalizacije će voditi računa o potrebama za gotovim novcem u svom redovnom poslovanju, te svojim mogućnostima i uvjetima čuvanja gotovog novca.
Dodatno napominjemo da ukoliko se mjenjačka djelatnost obavlja u sklopu poslovnog prostora u kojem se obavlja i neka druga djelatnost, za mjenjačku djelatnost se može odrediti blagajnički maksimum do 100.000,00 kuna, dok se za drugu djelatnost blagajnički maksimum određuje zavisno od kategorizacije veličine poduzetnika prema Zakonu o poticanju razvoja malog gospodarstva (Nar. nov., br. 29/02., 63/07., 53/12.).
