Ukupno gospodarstvo koje čini 96.758 poduzetnika (bez financijskog sektora) ostvarilo je neto poslovni rezultat od 1,7 milijarda gubitka. Jedino su veliki poduzetnici (njih samo 375) ostvarili 4,85 milijarda dobitka, dok su srednje veliki i mali iskazali 6,5 milijarda gubitka. To potvrđuje kako velika industrijska i druga velika poduzeća mogu pozitivno poslovati i nositi rast i razvoj, dok su mali poduzetnici izloženi najvećem riziku i gubitcima. Ono što bismo željeli jest da veliki poduzetnici "povuku" male i srednje, tj. da ih u svojim poslovnim aktivnostima zaposle kao kooperante, dakle kao što to čini Njemačka industrija koji bilježi svoj najveći poslijeratni rast od 4,8%.
Iz financijske analize možemo vidjeti desetljećima izraženi problem prevelike alokacije izvora financiranja u dugotrajnu imovinu (udio u toj imovini je 65,2%). U većini industrijski razvijenih zemalja zapada taj udio iznosi oko 35%. Posljedica ovakvog stanja jest nedostatak tzv. radnog kapitala – obrtnih sredstava. Druga nepovoljnost jest što se udio vlastitog financiranja smanjuje i on sada iznosi 35,7%, dok je zaduženost u odnosu na ukupnu imovnu 64,3%.
Najviše poduzetnika posluje u djelatnosti trgovine (27.955) ili oko 1/3 od svih poduzetnika. Graditeljstvo još uvijek, unatoč najvećoj krizi koju proživljava ovaj sektor, broji 12.439 poduzetnika.
Zaposlenost kod svih poduzetnika u 2010. je pala za 2,9% i ona je iznosila 859.808 zaposlenika. Udio troškova plaća u odnosu na ukupne troškove, iako je smanjen broj zaposlenih, povećan je na 13,5%, dok je 2008. iznosio 12,5% a 2006. svega 12,1%. To potvrđuje da postojeći zaposlenici rade u društvima koja ostvaruju višu razinu proizvodnosti ili višu razinu vrijednosti proizvoda koji omogućuju veće prihode i podmirenje većih troškova plaća.
Kombinirajući to s podatcima o porastu izvoza, može se primijetiti polagana promjena u strukturi gospodarstva. Tako npr. ne pamtimo kada je pokrivenost uvoza izvozom dosegnula 71%.
O svemu detaljnije pročitajte u RRiF-u br. 7.
